2Sam 2 Samuelova, poglavlje Druga knjiga o Samuelu, poglavlje 18
Nesretna Abšalomova bitka i smrt
Potom pregleda David vojsku što je bila s njim i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom. Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod zapovijed Abišaja, Sarvijina sina i Joabova brata, i trećinu pod Etaja iz Gata. Kad kralj priopći ljudima: »I ja ću ići s vama«, ljudi odvratiše: »Ti ne smiješ ići. Jer kad mi bježimo, ne ćeš mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je da nam ti pomažeš iz grada.« Kralj im odgovori: »Što vam se čini da je dobro učinit ću.« Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću.
Joabu, Abišaju i Etaju kralj zapovjedi: »Čuvajte mi mladog Abšaloma.« Sva je vojska bila svjedok kako kralj zapovjedi svim vođama za Abšaloma. Tako iziđe vojska u polje protiv Izraela. Zametnu se bitka u šumi Efrajimovoj. Tamo su Izraelci bili potučeni od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi. Bitka se raširila po svoj tamošnjoj okolini. Više ljudi proždre šuma, nego što ih u onaj dan proždre mač. Slučajno dođe Abšalom Davidovim ljudima pred oči. Abšalom je jahao na mazgi. Kad mazga dođe pod grane velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu, i lebdio je između neba i zemlje, nakon što je mazga bila otrčala ispod njega.
Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: »Vidio sam Abšaloma gdje visi o hrastu.«
Joab odvrati čovjeku koji mu je bio donio tu vijest: »Pa kad si ga vidio, zar ga nisi odmah oborio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas.«
A čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: Čuvajte mi mladog Abšaloma! Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.«
Joab odvrati: »Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.«
Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu, pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma. Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izraelce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu. I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki k svojoj kući. Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: »Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.« Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega »Abšalomov spomenik«.
Ahimaas, Sadokov sin, reče: »Otrčat ću i odnijet ću vijest kralju da mu je Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim neprijateljima.«
A Joab mu odvrati: »Nemoj danas biti glasnik! Neki drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je kraljev sin mrtav.«
Joab zapovjedi Etiopljaninu: »Idi, javi kralju što si vidio!« Etiopljanin se baci pred Joaba ničice i otrči.
A Ahimaas, Sadokov sin, još jednom reče Joabu: »Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Etiopljaninom!«
Joab odvrati: »Pa što ćeš trčati, moj sine? Ne ćeš dobiti uzdarje.« On odgovori: »Neka bude što hoće, trčat ću!«
Tada mu reče: »Pa trči!« Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Etiopljanina.
David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzišao na krov kroz vrata na zidu. Kad on podiže svoje oči i pogleda, vidje jednoga čovjeka gdje trči sam. Stražar povika i javi kralju.
Kralj reče: »Kad je sam, onda nosi dobru vijest.« I dok je onaj dolazio sve bliže, vidje stražar još drugoga čovjeka kako trči.
I povika stražar vrataru: »Vidim još jednoga čovjeka kako trči sam.«
Kralj reče: »I on nosi dobar glas.«
Stražar povika dalje: »Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, Sadokov sin.«
Kralj odgovori: »To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.«
Tada Ahimaas povika kralju: »Pobjeda!«, baci se tad pred kraljem licem sve do zemlje i reče: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, koji predade ljude što podigoše svoju ruku na mojega gospodara, kralja!«
Kralj upita: »Je li dobro mladom Abšalomu?«
Ahimaas odgovori: »Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab poslao slugu tvojega. Ali ne znam što je bilo.«
Kralj odvrati: »Makni se, stani tamo!« On se makne i stane.
Tada dođe Etiopljanin. Etiopljanin povika: »Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svima koji se pobuniše protiv tebe.«
A kralj upita Etiopljanina: »Je li dobro mladom Abšalomu?« Etiopljanin odgovori: »Kao taj mladić, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji ustaju na te u zloj namjeri!«18,32 Glasnik je nastojao ublažiti vijest koju je donosio kralju, no to ipak nije moglo olakšati Davidovu bol jer bi on rado predao svoj život, da spasi život svoga sina.