2SolΘεσ Β΄ 2 SolunjanimaΠρος Θεσσαλονικείς Β΄ Druga poslanica SolunjanimaΠαύλου του Αποστόλου η προς Θεσσαλονικείς Επιστολή Δευτέρα, Περιγραφή

1. Povod su događaji i stanje u solunskoj Crkvi nakon Prve Solunjanima. Pogani i Židovi Soluna počeli su progoniti Kristove sljedbenike u svom gradu (1,5-6). Kršćani su očekivali skori nastup paruzije ili drugog Kristova dolaska pa su neki među njima prestali raditi (2,1; 3,11).

2. Apostol (ili njegov učenik) najprije tješi progonjenu subraću (1,1-11), zatim iznosi nauk o znakovima koji prethode paruziji: veliki otpad, nastup »sina propasti« te djelovanje nekoga ili nečega što priječi nastup Antikrista. Onima koji su uslijed paničnog očekivanja paruzije prestali raditi te pali svojoj subraći na teret, a kod poganskih sugrađana učinili kršćanstvo smiješnom religijom, Apostol odrješito poručuje da trebaju raditi svojim rukama: »Ako tko neće raditi, neka i ne jede« (3,10).

3. Vrijeme pisanja ove poslanice bilo bi nekoliko mjeseci ili godina nakon Prve Solunjanima. Ako ju je napisao neki Pavlov učenik, nastala je oko 80. god.

4. Crkveni oci jednodušno su naglašavali da joj je pisac apostol Pavao, kako se sam predstavlja u naslovu i zaključku (1,1; 3,17). U novije doba stručnjaci proučavaju pomnije jezik, stil i nauk te poslanice. Otkrili su da Druga Solunjanima sadrži desetak fraza iz Prve Solunjanima, a da je pisac izričito ne spominje. Izraz »ni poslanicom tobože od nas pisanom« (2,2) ne odnosi se na autentičnu Pavlovu poslanicu. Te fraze iz 1 Sol u 2 Sol teško su objašnjive pretpostavkom da je Pavao sam citirao svoje prijašnje djelo, premda ga ne spominje izričito, ili da je to na svoju ruku učinio pisar kojemu je Pavao diktirao. Osim toga, ovdje je drugačiji nauk o paruziji: dok je u 1 Sol Pavao očekivao da će osobno doživjeti paruziju zajedno s krštenim Solunjanima svoga vremena, ovdje je ona odgođena na neodređeno vrijeme. Posebno je zagonetan izraz »znate što ga zadržava« i »samo treba da se ukloni onaj koji sad zadržava« (2,5-6). Zato su noviji stručnjaci skloni mišljenju da je ovu poslanicu napisao netko od Pavlovih učenika, nakon Apostolove smrti, da otkloni štetne posljedice paničnog iščekivanja paruzije.