DjΠραξ Djela apostolskaΠράξεις Αποστόλων, poglavljeκεφάλαιο Djela apostolskaΠράξεις των Αποστόλων, poglavljeκεφάλαιο 8

A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo.

Savao progoni Crkvu

U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola. A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje. A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu. Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.

Filipovo djelovanje u Samariji

Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista. Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio. Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili. I bi velika radost u onome gradu.

A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko. Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: »Ovo je velika Božja sila.« A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama. Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene. I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala.

A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga. Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.

A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca i reče: »Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.« A Petar mu reče: »Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac. Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca. Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.« Šimun reče: »Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.«

Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje.

Filip evangelizira etiopskog dvoranina

Gospodnji anđeo reče Filipu: »Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.« On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu. Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju. Tada reče Duh Filipu: »Idi i pristupi tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: »Razumiješ li što čitaš?« A on odgovori: »Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim. A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo:

»Kao ovca što se vodi na klanje

i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže,

ne otvori on svojih usta.

U svom poniženju bio je lišen svoga prava.

Tko da opiše njegov rod?

Jer se njegov život uzima sa zemlje.«

Dvoranin upita Filipa: »Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?« Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu. Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. »Evo vode«, reče dvoranin. »Što priječi da budem kršten?« I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti. A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem. A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.