1Mak 1 Makabejska, poglavlje Prva knjiga o Makabejcima, poglavlje 13
Šimun naslijedio Jonatana
Šimun je doznao kako je Trifon skupio veliku vojsku da dođe u Judeju i da je uništi. Ujedno je opazio da je narod zbog toga u strahu i tjeskobi. Zato je uzašao u Jeruzalem i održao s narodom zborovanje.
Ohrabrio ih je ovim riječima: »Vi znate koliko smo učinili ja, moja braća i obitelj mojega oca za Zakon i Svetište. Znate i za ratove koje smo vodili te za nevolje koje smo podnijeli. Zbog toga sva moja braća pomrla su za Izrael, ostao sam ja jedini. Međutim, daleko od mene da bih u svakom trenutku opasnosti bježao radi spašavanja vlastitog života, jer nisam bolji od svoje braće. Zato sam spreman boriti se za svoj narod, za svetišta te naše žene i djecu, jer su se skupili svi pogani iz mržnje prema nama da nas istrijebe.«
Kad je narod čuo te riječi, silno se oduševio. I uskliknuo je u sav glas: »Budi ti naš vođa nakon tvoje braće Jude i Jonatana! Vodi nas u ratovima koje moramo poduzimati i činit ćemo sve što nam zapovjediš.« On je sabrao sve muškarce ratnike i dao žurno dovršiti zidove Jeruzalema i učvrstiti utvrdu oko grada. Zatim je Absalomova sina Jonatana poslao s dovoljnim brojem vojnika u Jopu, a on je iz nje izbacio one koji su je bili zauzeli i učvrstio se u njoj.
Trifon ubio Jonatana na prijevaru
Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemajide te pošao u Judeju, a Jonatana je poveo sa sobom kao zarobljenika. Šimun se utaborio u Adidi pred ravnicom. Kad je Trifon saznao da Šimun dolazi radi svojega brata Jonatana i da ga kani oteti u ratu, poslao je glasnike k njemu i poručio mu: »Mi držimo tvoga brata Jonatana u zatočeništvu zbog novca koji duguje kraljevskoj blagajni od služba koje je obnašao. Sada pošalji stotinu srebrnih talenata i dvojicu svojih sinova za taoce da nam ne pobjegne ako bismo ga prije pustili. Tek tada ćemo ga osloboditi.« Šimun je dobro uočio da mu govore s nakanom da ga prevare, ali je ipak poslao novac i dječake, da u njegovu narodu ne nastane velika pobuna kad počne govoriti: »Jonatan je poginuo zato što Šimun nije predao novac i dječake.« Tako dakle posla dječake i stotinu talenata. Ali onaj je prekršio svoju riječ i nije pustio Jonatana na slobodu.
Potom je Trifon provalio u zemlju i pustošio je. Kretao se zaobilazno, putom prema Adori, ali mu se Šimun suprotstvljao sa svojom vojskom kod svakoga mjesta kroz koje je on prolazio. Tada su ljudi iz jeruzalemske tvrđave poslali Trifonu glasnike s porukom da im pomogne tako što će hitno doći pustinjskim putom te im donijeti namirnice. Trifon je spremio svu svoju konjicu za polazak, ali je one noći napadao debeli snijeg tako da nisu mogli krenuti zbog snijega. On se podigao te pošao u Gilead. Kad se je približavao Baskami, dao je pogubiti Jonatana i ondje ga je dao ukopati. Nakon toga Trifon je odustao i otišao u svoju zemlju.
Šimun je na to poslao po kosti svojega brata Jonatana i sahranio ih u Modinu, gradu svojih otaca. Sav je Izrael održao za njim veliko tugovanje, i oplakivali su ga mnogo dana. Šimun je podigao nad grobom svojega oca i svoje braće visok i izdaleka vidljiv spomenik iz glatka kamena sprijeda i straga. Također je postavio sedam piramida, jednu prema drugoj: ocu, majci i četvorici braće. Usto, sagradio je uokolo visoke stupove. Na stupove je dao postaviti za vječni spomen ratnu opremu i pokraj opreme uklesati lađe da gledaju svi koji plove morem. Taj nadgrobni spomenik, što ga on podiže u Modinu, postoji do dana današnjega.
Slomljen poganski jaram
Trifon je obmanuo mladoga kralja Antioha i dao ga pogubiti. Zatim je preuzeo kraljevsku vlast, okrunio se krunom Azije i navalio veliko zlo na zemlju. Šimun je izgradio tvrđave u Judeji, opskrbio ih visokim kulama i jakim zidovima, vratima s prijevornicama i nabavio hrane u utvrde. Potom je Šimun izabrao nekoliko muževa te ih poslao kralju Demetriju s molbom da zemlju izuzme od poreza, jer je čitavo Trifonovo postupanje bilo samo otimačina. Kralj Demetrije uslišio mu je molbu te odgovorio sljedećim pismom:
»Kralj Demetrije pozdravlja Šimuna, velikog svećenika i prijatelja kraljeva, također starješine i Židovski narod. Primili smo zlatni vijenac i palminu grančicu koju ste poslali i mi smo spremni zaključiti s vama trajni mir. Pisat ćemo nadglednicima poreza neka vam otpuste vaše dugove. Povlastice koje smo vam dali neka ostanu na snazi, a tvrđave koje ste vi izgradili ostat će vama. Opraštamo vam propuste i pogrješke do današnjega dana. Također vam opraštamo porez koji dugujete kruni. Ako je u Jeruzalemu još nešto bilo plaćano kao porez, neka se odsad ne plaća. Ako među vama ima muškaraca sposobnih za našu vojsku, mogu se upisati. Mir neka od sada vlada među nama!«
Tako je godine 170. okončan jaram pogana nad Izraelom i narod je počeo pisati na natpisima i ugovorima: »Prve godine Šimuna, židovskoga velikog svećenika, zapovjednika i vođe.«
Šimun osvaja Gezer i jeruzalemsku tvrđavu
U one dane Šimun je organizirao opsadu Gezera: postavio je oko njega vojsku, načinio pokretnu kulu, primaknuo je gradu, srušio jednu od kula i zauzeo je. Vojnici su iz pokretne kule ušli u grad i prouzročili veliku pomutnju. Muškarci iz grada zajedno sa ženama i djecom popeli su se na zid, razderali odjeću te zamolili Šimuna za mir vapeći: »Ne postupaj s nama po našim zločinima, nego po svom milosrđu!« Šimun je pristao i nije ih poubijao. Ali ih je protjerao iz grada, dao očistiti kuće u kojima su bili idolski likovi i tada je ušao uz psalme i hvalospjeve. Odstranio je iz grada svaku nečistoću, naselio tamo ljude vjerne Zakonu, utvrdio ga te i sebi ondje sagradio kuću.
Stanovnici jeruzalemske tvrđave ometali su ostalim stanovnicima grada izlaženje i ulaženje te kupovanje i prodavanje. Ovi su podnosili tešku oskudicu tako da su neki od njih poumirali od gladi. Obratili su se Šimunu da im pruži desnicu, i on je to učinio. Istjerao je stanovnike tvrđave otamo i očistio tvrđavu od nečistoće. Onda su 23. dana drugoga mjeseca godine 171. ušli u nju s hvalospjevom, s palminim granama, s citrama, cimbalima i harfama, s pjesmama i himnima, jer je glavni neprijatelj bio istrijebljen iz Izraela. On je odredio da se ovaj dan svetkuje svake godine kao dan radosti. Zatim je utvrdio hramsku goru u predjelu tvrđave te se ondje nastanio i on sa svojima.
Kad je Šimun uvidio da je njegov sin Ivan postao zreo muškarac, postavio ga je zapovjednikom sve vojske, a on je imao prebivalište u Gezeru.