1Sam 1 Samuelova, poglavlje Prva knjiga o Samuelu, poglavlje 13
Rat protiv Filistejaca
Šaulu je bilo … godina kad postade kralj i … dvije je godine vladao nad Izraelom. Šaul izabra sebi tri tisuće ljudi između Izraelovih sinova: dvije tisuće ostadoše kod Šaula u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna je tisuća bila pod Jonatom kod Gibeje u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kući. Jonatan obori filistejski stup što je stajao u Gibei. Čuše za to Filistejci. A Šaul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: »Hebreji neka čuju!« Sav Izrael doču vijest: »Šaul obori filistejski stup i sav Izrael omrznu stoga Filistejcima.« Tako se podiže narod da ide za Šaulom u Gilgal. A Filistejci se skupiše da ratuju protiv Izraela: tri tisuće bojnih kola i šest tisuća ratnika na kolima, pješaka nebrojeno kao pijeska na morskoj obali. Oni iziđoše i utaboriše se kod Mikmasa, istočno od Bet Avena. Kad Izraelci vidješe da su u lošem položaju i da je narod tvrdo pritisnut, sakriše se u spilje, jame, kamenjarke, grobove i cisterne. I bježali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Šaul je boravio još uvijek u Gilgalu. Narod je brže-bolje pošao tamo k njemu.
On pričeka sedam dana, do roka što ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne dođe u Gilgal. Kad se narod stade razilaziti, Šaul zapovjedi: »Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pričesnice!« i prinese žrtvu paljenicu. Jedva je prinio žrtvu paljenicu kad se pojavi Samuel. Šaul mu iziđe ususret da ga pozdravi.
A Samuel upita: »Što si učinio?«
Šaul odgovori: »Budući da vidjeh kako ljudi odlaze od mene, a ti ne dođe u određeno vrijeme, i Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislih: Sad će Filistejci izići protiv mene u Gilgal, a ja još ne umilostivih Gospodina. Tako se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu.«
Tada reče Samuel Šaulu: »Ludo si radio što nisi držao zapovijedi Gospodina, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospodin potvrdio tvoje kraljevstvo zauvijek. A ovako se tvoje kraljevstvo ne će održati. Gospodin je potražio sebi čovjeka po svojemu srcu. Njega je Gospodin odredio za kneza nad svojim narodom, jer se nisi pridržavao onoga što ti je zapovjedio Gospodin.«
Tada se diže Samuel i ode iz Gilgala u Gebu u Benjamin. Šaul izbroji ljude što su još bili kod njega: otprilike šest stotina ljudi. Šaul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima što su bili uz njih boravio u Gebi u Benjaminu, a Filistejci su se bili utaborili u Mikmasu. Tada izađe iz filistejskoga tabora četa što plijeni, u tri dijela: jedan dio udari putem od Ofre u zemlju Šual, drugi udari putem u Bet Horon, treći udari putem prema granici koja preko seboimske doline gleda u pustinju.
Tada nije bilo kovača u cijeloj izraelskoj zemlji; jer su Filistejci mislili: »Inače bi mogli Hebreji sebi praviti mačeve i koplja.« Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejcima, ako bi koji htio dati sebi skovati ralo, motiku, sjekiru ili ostan za volove ili ako bi oštrači rala, motika, sjekira otupili i ako bi trebalo načiniti ostane za volove. Zato, kad buknu rat, nije bilo ni mača ni koplja u ruci cijele vojske što je bila sa Šaulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Šaula i u njegova sina Jonatana.
Jedna filistejska straža bila je izišla prema klancu kod Mikmasa.