2Ljet 2 Ljetopisa, poglavlje Druga knjiga Ljetopisa, poglavlje 15
Na Azarju, Odedova sina, dođe duh Božji. On ode k Asi i reče mu: »Čujte me, Aso, i cijela Judo i Benjamine! Gospodin je s vama ako ste vi s njim. Ako ga tražite, naći ćete ga. Ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti. Dugo je Izrael bio bez pravoga Boga, bez svećenikâ koji su o njemu poučavali, i bez zakona. A tada se u svojoj nevolji obrati Gospodinu, Bogu Izraelovu, i kad su ga tražili, nađoše ga. U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one koji odlaze, i za one koji dolaze, nego je među svim stanovnicima zemalja vladao velik nemir. Jedan je narod bio u svađi s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplašio svakojakim nevoljama. Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer će vaš trud naći svoju plaću!«
Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Azarje, Odedova sina, ohrabri se i istrijebi bogove iz sve Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori, obnovi Gospodnji žrtvenik koji je stajao pred Gospodnjim trijemom.
Tada sabra sve Judino i Benjaminovo pleme i one od Efrajima, Manašea i Šimuna, koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izraela je, naime, bilo veoma mnogo onih koji su prebjegli k njemu kad vidješe da je s njim bio Gospodin, njegov Bog. Oni se skupiše u Jeruzalemu u trećem mjesecu petnaeste godine kraljevanja Asina i u onaj dan zaklaše Gospodinu, od plijena koji su bili donijeli kući, sedam stotina volova i sedam tisuća ovaca. Tada učiniše (obnoviše) zavjet da će služiti Gospodinu, Bogu svojih otaca, svim srcem i svom dušom. A tko ne će služiti Gospodinu, Izraelovu Bogu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio muškarac ili žena! Vikom i klicanjem, uz trube i rogove, zakleše se Gospodinu, i radovao se sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i tražili su Gospodina iskrenom voljom. I nađoše ga, i on im da mir svuda uokolo.
Kralj Asa čak svrgnu svoju majku Maaku s njezina mjesta, jer je bila Ašeri podigla idolski lik. Asa obori njezina idola, izlomi ga i sažeže u kidronskoj dolini.
Ali uzvisine nisu bile oborene u Izraelu. Ipak ostade Asa vjeran dok je god živio. Također, dade unijeti u Božji Hram posvetne darove svojega oca i svoje vlastite posvetne darove; srebro, zlato i posude. Sve do trideset pete godine Asina kraljevanja nije više bilo rata.