2Ljet2Ch 2 Ljetopisa2 Chronicles, poglavljechapter Druga knjiga LjetopisaSecond Book of Chronicles, poglavljechapter 24

Joašovo vladanje

Joašu je bilo sedam godina kad se uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe. Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada. Jojada ga oženi dvjema ženama te rodi sinove i kćeri.

Poslije Joaš odluči popraviti Gospodnji Hram. On dade sabrati svećenike i levite i zapovjedi im: »Pođite po Judinim gradovima i sakupljajte od svih Izraelovih sinova novac, da se može popravljati Hram vašega Boga od godine do godine! I ubrzajte stvar!« Ali se leviti nisu žurili. Zato kralj dozva velikoga svećenika Jojadu i reče mu: »Zašto ne nastojiš oko toga da leviti donose iz Judeje i Jeruzalema prilog što ga je naložio Mojsije, Gospodnji sluga, narodnoj izraelskog općini u korist šatora svjedočanstva? Jer pristaše bezbožne Atalije nisu popravljali štete na Božjemu Hramu i upotrijebili su za baale sve darove koji bi se darovali za Božji Hram.«

Na zapovijed kraljevu napraviše stoga kovčeg i staviše ga pred vrata Gospodnjega Hrama. Onda dadoše oglasiti po Judeji i Jeruzalemu da se donosi Gospodinu prilog što ga je bio naložio Mojsije, Božji sluga, sinovima Izraelovim u pustinji.

Svi glavari i sav narod obradovaše se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u kovčeg, dok nije bio pun.

Kada bi god leviti donosili kovčeg kraljevskoj vlasti – kad bi se naime vidjelo da je pun, došao je kraljevski činovnik i poslanik velikoga svećenika. Oni bi ispraznili kovčeg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su činili svakog dana i prikupiše mnogo novaca. Kralj i Jojada uručivali bi novac nadglednicima posla, što su nadgledali rad na Gospodnjem Hramu. Oni su unajmili kamenare i drvodjelje za obnovu Gospodnjega Hrama, usto kovače željeza i mjedi za popravak Gospodnjega Hrama. Nadglednici posla učiniše da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratiše Gospodnji Hram u njegovo prijašnje stanje i utvrdiše ga. Kad su to bili završili, predaše novce koji pretekoše kralju i Jojadi. Od toga se dalo napraviti posuđe za Gospodnji Hram, posuđe za službu Božju i za žrtve, zdjele i druge zlatne i srebrne posude. Dok je Jojada živio, prinosile su se žrtve paljenice redovito u Gospodnjem Hramu.

Kad je Jojada bio ostario i naživio se, umre. Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro. Pokopaše ga kod kraljeva u Davidovu gradu, jer se bio iskazao zaslugama za Izraela, za Boga i za njegov Hram. Poslije Jojadine smrti dođoše Judini knezovi i baciše se ničice pred kralja; i kralj ih posluša. I oni zapustiše opet Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i stadoše štovati ašere i rezane likove. Tada se podiže Gospodnji gnjev na Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grijeha. On je slao proroke među njih, da ih vrate Gospodinu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nisu slušali.

I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: »Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.« A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama. Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: »Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.«

A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Aramejaca. Kad su bili došli u Judinu zemlju i u Jeruzalem, pobiše u narodu sve knezove i sav plijen što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask. Premda je vojska Aramejaca upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu. Kad su bili otišli od njega – ostaviše ga u teškoj bolesti – urotiše se protiv njega dvorani, zbog krvava djela na sinu svećenika Jojade, i ubiše ga u postelji. Tako umre i pokopaše ga u Davidovu gradu. Ali ga ne pokopaše u kraljevskoj grobnici. Ovo su oni koji se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite.

O njegovim sinovima, o visini danka što mu je bio nametnut i o građenju Božjega Hrama zapisano je u Zapisima knjige o kraljevima. Njegov sin Amasja postade kralj umjesto njega.