DjHch. Djela apostolskaHechos, poglavljecapítulo Djela apostolskaHechos de los Apóstoles, poglavljecapítulo 23

Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: »Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.« A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima. Tada mu reče Pavao: »Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?« A oni što su stajali ondje rekoše: »Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?« A Pavao reče: »Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!«

A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: »Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.« Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo. Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje. I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: »Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?« I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu.

Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: »Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.«

Urota protiv Pavla

A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše. Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: »Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla. Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.«

Međutim, sin Pavlove sestre, čuvši za zasjedu, dođe, uđe u vojarnu i javi Pavlu. A Pavao dozva k sebi jednoga satnika i reče: »Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu želi nešto javiti!« I on ga uze, dovede k zapovjedniku i reče: »Sužanj Pavao dozva me i zamoli da dovedem k tebi ovoga mladića koji ti nešto želi kazati.« A zapovjednik, uzevši ga za ruku i otišavši nasamo, upita ga: »Što mi imaš javiti?« A on reče: »Židovi se dogovoriše da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Veliko vijeće, kao da bi točnije ispitali njegov slučaj; ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset njihovih muškaraca koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje.« Tada zapovjednik otpusti mladića zapovjedivši: »Ne kazuj nikomu da si mi ovo javio!«

Pavao pod pratnjom odveden u Cezareju

I dozvavši dvojicu satnika reče: »Pripravite dvjesta vojnika da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, nakon treće noćne ure; i priredite i zaprežne životinje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.«

I napisa poslanicu ovog sadržaja: »Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa. Čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše ga ubiti; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je rimski građanin. I želeći doznati krivnju za koju ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Veliko vijeće. I ustanovih da ga tuže za kršenje njihova Zakona, ali nema nikakve krivnje zbog koje zaslužuje smrt ili okove. A kad mi dojaviše da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Da si zdravo!«

A vojnici zatim, kao što im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. Sutradan, ostavivši konjanike da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu. I oni, stigavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega. A kad je ovaj pročitao, zapita iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Cilicije, reče: »Saslušat ću te kad dođu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.