Lk Luka, poglavlje Evanđelje po Luki, poglavlje 16
Prispodoba o mudrom upravitelju
Dalje reče svojim učenicima: »Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje. On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj. Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim. Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu. I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru? On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset! Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset! Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.
Varljivo i pravo blago
I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove! Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro? I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše?
Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Zakon i kraljevstvo Božje
Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali se. Tada im reče: »Vi ste oni koji se uznosite kao pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno. Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješćuje radosna vijest o Božjemu kraljevstvu, i svaki prodire u njega silom. Ali prije će proći nebo i zemlja, nego će propasti i jedno slovce Zakona. Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub.
Prispodoba o bogatašu i Lazaru
Bio je neki bogat čovjek, oblačio se u skrlet i u laneno platno i sjajno se gostio svaki dan. Pred njegovim vratima ležao je neki siromah po imenu Lazar, sav u čirevima. Rado bi se bio nasitio mrvicama što su padale s bogataševa stola. I psi su dolazili i lizali mu čireve. Tada umre siromah. Anđeli ga odnesoše u Abrahamovo krilo. A umre bogataš i bi zakopan. Kad u paklu usred svojih muka podiže oči, vidje izdaleka Abrahama i u njegovu krilu Lazara. Tada povika: Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh svojega prsta i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu. Abraham odvrati: Sjeti se, sinko, da je tebi u tvojemu životu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš. Osim toga zjapi među nama i vama širok jaz, tako da nijedan ne može odavle k vama prijeći, i nijedan odatle ovamo doći, i kad bi htio.
Onaj nastavi: Onda te molim, oče, pošalji ga u moju očinsku kuću! Imam još petero braće, i neka ih opomene da ne dođu i oni na ovo mjesto muke! Abraham odvrati: Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju! Ne, oče Abrahame, odvrati onaj. Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti. A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ne će vjerovati da tko ustane i od mrtvih.«