Bar Baruh, poglavlje Baruh, poglavlje 5
Prorokova utjeha Jeruzalemu
Skini sa sebe, Jeruzaleme, odjeću svoje žalosti i nevolje! Obuci sjajan ures, što ti ga daje Bog zauvijek! Ogrni se plaštem spasenja, od Boga! Stavi sebi na glavu sjajan vijenac Vječnoga! Jer cijeloj zemlji pod nebom pokazuje Bog tvoj sjaj. Bog ti daje zauvijek ime »Mir pravednosti« i »Sjaj straha Božjega«.
Ustani, Jeruzaleme! Popni se na visinu i gledaj na istok! Gle, sabrana su tvoja djeca od sunčeva zapada do istoka na zapovijed Svetoga – raduju se što je Bog na njih pomislio. Otišli su pješke od tebe, tjerani od neprijateljâ, ali ih Bog vodi natrag k tebi, nošene kao na kraljevskim prijestoljima. Jer je Bog zapovjedio: raznijeti se moraju svaka visoka gora i vječni humovi, doline se moraju napuniti da bi zemlja bila ravna, da Izrael sigurno uđe pod Božjom slavom. I šume i svakojako mirisno drvo daju Izraelu sjenu na Božju zapovijed. Jer Bog sam prati Izraela. Pun je miline u svjetlu svoje slave, s milošću i s pravednošću koja je njegova.