2Kr 2 Kraljevima, poglavlje Druga knjiga o Kraljevima, poglavlje 13

Joahazovo kraljevanje u Izraelu

U dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaša, Ahazjina sina, nad Judom, postane Joahaz, Jehuov sin, u Samariji Izraelov kralj na sedamnaest godina. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu i činio je posve iste grijehe na koje je Izraela bio naveo Jeroboam, sin Nebatov; i ne odstupi od njih. Tada se Gospodnji gnjev raspali protiv Izraela. Dade ih za cijelo ono vrijeme u ruke Hazaela, aramejskoga kralja, i u ruke Ben Hadada, Hazaelova sina. A kad se Joahaz htjede pomiriti s Gospodinom, usliši ga Gospodin jer je vidio Izraelovu nevolju, kako ih muči aramejski kralj. Gospodin posla Izraelu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od aramejske ruke, i da su sinovi Izraelovi opet mogli stanovati u svojim šatorima, kao prije. Ipak ne odstupiše oni od grijeha Jeroboamove kuće, na koje je on bio naveo Izraela, nego hodiše u njima. Također Ašera ostade u Samariji. I tako Gospodin ostavi Joahazu od ratnikâ samo pedeset konjanika, desetora kola i deset tisuća ljudi. Aramejski ih je kralj bio uništio i kao kod vršidbe u prah ih pretvorio.

Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izraelovih kraljeva.

Kad je Joahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joaš postane kralj umjesto njega.

Joaševo kraljevanje u Izraelu

U godini trideset i sedmoj Joašova kraljevanja nad Judom postane Joaš, Joahazov sin, u Samariji Izraelov kralj na šesnaest godina. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koje je ovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u njima.

Ostala povijest Joašova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amasjom, kraljem Judinim, zapisani su u knjizi povijesti Izraelovih kraljeva.

Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, i Jeroboam se bio uspeo na njegovo prijestolje, bio je Joaš pokopan u Samariji kod Izraelovih kraljeva.

Elizejeva smrt

Kad je Elizej bolovao od bolesti, od koje je trebao umrijeti, dođe k njemu Joaš, Izraelov kralj, zaplaka pred njim i povika: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i njegovi konjanici!« Elizej mu reče: »Donesi luk i strijele!« On donese sebi luk i strijele. Tada reče Izraelovu kralju: »Stavi svoju ruku na luk!« On stavi ruku svoju, a Elizej stavi svoje ruke na kraljeve i reče: »Otvori prozor prema istoku!« Kad ga je bio otvorio, reče mu Elizej: »Odapni strijelu!« I on odapne strijelu, a Elizej mu reče: »Strijela je to pobjednička od Gospodina, strijela protiv Arama. Ti ćeš Aramejce kod Afeka pobiti i uništiti!« Tada nastavi: »Uzmi strijele!« On ih uze. Onda reče Izraelovu kralju: »Udari u zemlju!« On udari tri puta, pa stane. Ali se razljuti na nj čovjek Božji i reče: »Ti bi trebao udariti pet ili šest puta, tada bi pobio i uništio Aramejce. A ovako ćeš Aramejce samo tri puta pobijediti.«

Zatim umre Elizej, i pokopaše ga. A obično bi čete moapske početkom godine navaljivale na zemlju. Kad jednom upravo htjedoše pokopati nekoga čovjeka i ugledaše jednu takvu četu, baciše čovjeka u Elizejev grob i odoše otamo. Ali kad se čovjek dotače Elizejevih kostiju, dođe u njega život, i on ustade na noge.

Hazael, aramejski kralj, mučio je Izraelce dok je Joahaz živio. Ali im Gospodin iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih zbog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede uništiti i ne odbaci ih od svojega lica do sada.

I kad je Hazael, aramejski kralj, bio umro i njegov sin Ben Hadad postao umjesto njega kralj, oduze opet Joaš, Joahazov sin, Ben Hadadu, Hazaelovu sinu, gradove koje je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga razbi tri puta i tako je opet dobio natrag izraelske gradove.