2Sam 2 Samuelova, poglavlje Druga knjiga o Samuelu, poglavlje 10
Pobjeda Davidova nad Amoncima i Aramejcima
Poslije toga umre kralj Amonovih sinova. Njegov sin Hanun uziđe umjesto njega na prijestolje. David je mislio: »Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i otac njegov bio sa mnom u dobrim odnosima.« I David posla poslanike i preko njih mu izrazi svoju sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli u zemlju Amonovih sinova,10,2 Poslanici su obično bili ugledni ljudi s dvora, pa je zato Hanunov postupak prema tim uglednim ljudima bio osobito ponižavajući. rekoše knezovi Amonovih sinova Kanonu, svom gospodaru: »Misliš li da David časti tvog oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Ne, David šalje svoje poslanike k tebi samo zato da promotri grad, da ga uhodi i da ga onda razori.« Tada dade Hanun Davidove poslanike uhvatiti, obrijati im brade do pola i skratiti im haljine za pola, sve do bokova. Tako ih otpremi.10,4 Obrijati bradu i odrezati haljine bila je najveća pogrda, budući da se brada smatrala simbolom muževnosti i jakosti. Kad to javiše Davidu, posla im ususret glasnike; jer su ljudi bili teško poniženi. Kralj im poruči: »Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!« Kad Amonovi sinovi uvidješe da su omrznuli Davidu, poslaše i unajmiše Aramejce od Bet Rehoba i Aramejce od Sobe, dvadeset tisuća pješaka, od kralja od Maake tisuću ljudi i dvanaest tisuća ljudi od stanovnika iz Toba. Čim to doču David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika. Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se u bojni red pred vratima. Aramejci od Sobe i Rehoba i ljudi od Toba i Maake stajali su posebno u polju. Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi odabrane Izraelce i namjesti se prema Aramejcima. Ostatak vojske predade svojemu bratu Abišaju, i ovaj se namjesti prema Amoncima.
Joab reče: »Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć. Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!«
I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega. A čim sinovi Amonovi vidješe da su Aramejci počeli bježati, pobjegoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Nato Joab ode od Amonovih sinova i vrati se kući u Jeruzalem. Kad Aramejci vidješe da ih Izraelci nadvladaše, skupiše se opet. Hadadezer čak dade podići Aramejce s one strane rijeke. Oni odoše u Helam. Šobab, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik.10,16 U rat se išlo u proljeće, kad bi prestale kiše. Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izraelce, prijeđe preko Jordana i ode u Helam. Aramejci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s njim. Ali Aramejci su morali pobjeći ispred Izraelaca. David uništi Aramejcima sedam stotina kola i četrdeset tisuća kolskih boraca. I Šobaka, njihova vojskovođu, ondje pogubi. Kad svi kraljevi koji su bili podložni Hadadezeru vidješe da su ih Izraelci razbili, sklopiše mir s Izraelcima i pokoriše im se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amoncima.