Kol Kološanima Poslanica Kološanima, Opis
1. Kolose je bio grad u dolini rijeke Likosa, oko 170 km istočno od Efeza u maloazijskoj pokrajini Frigiji. Kršćanstvo je među Kološanima proširio Pavlov učenik Epafra (Kol 1,7; 4,12), dok sam Pavao nije nikada bio u tom gradu (Kol 2,1). Kršćansku zajednicu u Kolosama pretežno su činili obraćeni pogani.
2. U frigijskim gradovima bilo je dosta Židova pa su oni nastojali proširiti svoj utjecaj i na kršćane u Kolosama. Epafra je obavijestio Pavla da se među kršćanima njegova rodnog grada širi opasna hereza. Što su naučavali krivi učitelji, možemo tek naslutiti iz same poslanice Kološanima. Sijači nemira nagovaraju Kološane na drugačije svetkovine (2,16), na uzdržavanje od »nečistih« jela (2,16.21-23) i na obrezanje (2,11-13). Zastupaju pretjerano isposništvo; nagovaraju na štovanje anđela koje je na štetu štovanja Krista Gospodina; šire strah pred duhovnim bićima u zraku koja navodno odlučuju o ljudskoj sudbini te ugrožavaju i moć uskrsnulog Krista. Da bi pobio tu zabludu, Pavao je napisao poslanicu Kološanima.
3. Apostol zahvaljuje Bogu za vjeru naslovnika koju su prihvatili na propovijedanje Epafre. U dogmatskom dijelu donosi himan Kristu (1,15-20) koji je slika Boga nevidljivoga, smrću i uskrsnućem postavljen za prvorođenca. Zato je on moćniji od duhovnih sila pred kojima strahuju praznovjerni Kološani. U moralnom dijelu podsjeća ih da su krštenjem s Kristom ukopani, obukli novoga čovjeka i zato treba biti »sve i u svima Krist« (3,11). To se mora odražavati u odnosima između kršćanskih muževa i žena, roditelja i djece, gospodara i slugu. Na kraju preporučuje Tihika koji nosi poslanicu (4,7).
4. Pavao se ovdje predstavlja kao sužanj Kristov (4,18) pa je ovu poslanicu morao pisati iz zatvora u Rimu 63. godine. Međutim, ova poslanica donosi neke grčke riječi koje ne upotrebljava Pavao u svojim ostalim poslanicama, a i po nauku o kozmičkom Kristu koji je punina Boga, glava Crkve i provorođenac iznad duhovnih sila u zraku, mogla bi potjecati od nekog Pavlova učenika. Pavlovo autorstvo u kršćanskoj starini posvjedočili su Klement Rimski, Barnabina poslanica, Irenej, Tertulijan i drugi. Ako se neki Apostolov učenik i poslužio učiteljevim autoritetom da riješi probleme među kršćanima Kolosa, po osnovnom je nauku poslanica Pavlova.