Jak Jakovljeva Jakovljeva poslanica, Opis

1. Pisac se na početku predstavlja kao »Jakov, sluga Boga i Gospodina našega Isusa Krista«. To nije dovoljno da bismo znali o kojem se Jakovu radi, ali je očito da nije Jakov apostol, jedan od dvanaestorice. U Gal 1,19; 2,9 te Dj 15,13 i 21,18 spominje se Jakov »brat Gospodinov« kao istaknuti član zbora starješina u Crkvi Jeruzalema. On je bio poznat po vjernom držanju starozavjetnih propisa pa je mogao ostati u Jeruzalemu i nakon razlaza dvanaestorice. Bio je rođak Isusov koji se njegovu pokretu pridružio nakon Isusova uskrsnuća i silaska Duha Svetoga. Tom Jakovu, Gospodinovu »bratu«, najstarija predaja pripisuje Jakovljevu poslanicu. Iz povijesti Crkve poznato je da je on, kao vjerni sljedbenik Isusov, osuđen na smrt i pogubljen u Jeruzalemu 62. godine.

2. Naslovnike oslovljava kao »dvanaest plemena raseljeništva« ili dijaspore. »Dijaspora« je grčki naziv kojim su sebe nazvali Židovi raseljeni diljem Rimskog Carstva izvan Palestine, vjerujući da i u tuđini ostaju pripadnici savezničkog naroda Božjega, povezani jedni s drugima i sa svojim Bogom. Taj naziv primijenili su na sebe i prvi kršćani (usp. još 1 Pt 1,1 i Iv 7,35) u smislu da su zajednica monoteističkih vjernika koji putuju ovim svijetom prema domovini nebeskoj. Zato su naslovnici Jakovljeve poslanice kršćani u Rimskom Carstvu, koji bi mogli biti pretežno židovskog porijekla, ali i obraćeni pogani.

3. Sadržaj daje naslutiti da među naslovnicima postoji raskorak između teorijske vjere i življenja u skladu s vjerom te da nemaju dosljedan vjernički stav prema siromašnima i bogatima. Zato ih sveti pisac poučava o religioznoj vrijednosti siromaštva i bogatstva (1,9-11; 2,1-13; 4,13-17; 5,1-6). Zatim potiče na usklađivanje vjere i djela, »jer je vjera bez djela mrtva« (2,26). Onima koji podliježu grčkom mentalitetu u traganju za mudrošću, utemeljenom na riječima, pokazuje duhovnu mudrost (3,1-18). Potiče na ustrajnu molitvu i potiče da bolesne vjernike pomazuju crkveni starješine (5,14). Time pokazuje najstariji trag sakramenta bolesničkog pomazanja koji se u Crkvi slavi kao odredba Gospodina Isusa.

4. Stil je vrlo dotjeran, tako da se ova poslanica ubraja među najdotjeranije spise Novoga zavjeta sa stajališta grčkoga jezika. To je nekim stručnjacima povod za pretpostavku da je neki vješti učenik, Grk po rodu, razradio propovijed Jakova u poslanicu kakva je do nas došla. Kako je Jakov pogubljen 62. god., poslanica je do tada morala biti napisana, ako ju je cjelovito napisao ili pregledao Jakov.