Izr Mudre izreke, poglavlje Mudre izreke, poglavlje 14
Mudrost je pred ludošću
Mudrost i žena sagrade sebi kuću,
a ludost je raskopa vlastitim rukama.
Tko radi pošteno, boji se Gospodina,
a tko ide stranputicom, prezire ga.
U ustima je luđaka prut za njegovu oholost,
a mudrome čovjeku usne su njegove zaštita.
Gdje nema volova, nema žita,
a obilna je ljetina od volovske snage.
Istinit svjedok ne laže,
a lažan svjedok iznosi laži.
Podsmjehivač traži mudrost, ali uzalud,
u razumnomu je lako naći znanje.
Idi od luđaka,
jer ne čuješ nikakve pametne riječi!
U tome je mudrost pametnoga
da pazi na svoj put,
a stranputica je ludost luđaka.
Luđaku je šala grijeh,
među pravednima vlada dobar sporazum.
Srce samo poznaje svoju bol;
u njegovu se radost ne miješa tuđin.
Dom će bezbožnika propasti,
a šator će pravednika procvasti.
Ponekad se neki put jednome čini ravan,
a kraj su mu staze smrti.
I kod smijeha može se srce žalostiti,
i veselju je kraj žalost.
Za svoj život odmetnik prima plaću,
a tako i dobar čovjek za svoja djela.
Lud vjeruje svakoj riječi,
a pametan pazi na svoje korake.
Mudar ima strahopoštovanje i kloni se zla,
a lud ide preko toga i osjeća se sigurnim.
Čovjek zajedljiv učini ludost,
a razborit je strpljiv.
Luđaci ostaju u svojoj ludosti,
a mudri se kite znanjem.
Pred dobrima se zli moraju prignuti,
i bezbožnici moraju stajati na vratima pravednika.
I svojemu prijatelju mrzak je siromah,
a mnogo ih je koji ljube bogataša.
Tko prezirno postupa s bližnjima, griješi;
blago onome koji se smiluje siromahu!
Ne idu li stranputicom oni koji smišljaju zlo?
A koji misle na dobro, žanju ljubav i vjernost.
U svakom radu ima dobitka,
a puste riječi donose samo gubitak.
Kruna je mudrih njihovo bogatstvo,
a ludost luđakâ ostaje ludost.
Izbavitelj je života istiniti svjedok;
a tko iskazuje laži, kvaritelj je.
U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu;
i njegovoj djeci pruža zaštitu.
Strah je Gospodnji izvor života;
on pomaže izbjeći zamkama smrti.
Na mnoštvu naroda počiva slava kraljeva;
knežev je pad kad nema ljudi.
Strpljiv čovjek pokazuje mnogu mudrost;
čovjek zajedljiv počini ludost za ludošću.
Život je tijelu srce mirno,
a strast je kao crvotočina u kostima.
Tko pritišće siromaha, huli na njegova Stvoritelja,
a poštuje ga onaj koji se smiluje siromahu.
Po svojoj zloći dolazi bezbožnik do pada,
a pravednik ostaje još utješen i na samrti.
U srcu razumnoga počiva razboritost,
a što je u luđakovoj nutrini, to se pokaže.
Pravednost podiže narod,
a opačina je sramota narodima.
Mio je kralju razuman sluga,
a njegov gnjev pogodi nevaljalca.