2Mak 2 Makabejska, poglavlje Druga knjiga o Makabejcima, poglavlje 5
Drugi vojni pohod na Egipat
U to vrijeme počeo je Antioh pripravljati svoj drugi vojni pohod na Egipat. Zapažene su u cijelom gradu gotovo kroz četrdeset dana konjaničke čete kako jure zrakom u zlatnim odorama i s kopljima, za rat opremljene konjaničke čete što bi se sudarale i propinjale, štitovi i mnoge zamahnute sulice, isukani mačevi, odapete strijele, zlatne sjajne oprave i različiti oklopi. Svi su molili da ta pojava bude znak nečega dobroga.
Antioh IV. Epifan ugnjetava Židove
Uto se pronese lažni glas da je umro Antioh. Tada skupi Jason ne manje od tisuću muškaraca i navali iznenada na grad. Ljudi na zidovima bili su stjerani u tijesno, i napokon je grad bio zauzet. Menelaj je pobjegao u tvrđavu. Jason je nemilosrdno načinio među svojim sugrađanima krvoproliće, a nije razmišljao da je ratna sreća protiv sunarodnjaka velika nesreća. Upravo se činilo kao da nosi pobjedni plijen od neprijatelja, a ne od suplemenikâ. Ipak ne dođe do vlasti. Njegov se štoviše lukavi udar završi sramotno, jer je morao opet bježati u zemlju Amonaca. Njegov opaki život došao je kraju: uhvatio ga je arapski knez Areta. Pobjegao je i išao od grada do grada, svi su ga progonili i mrzili kao otpadnika od Zakona; bio je proklet kao zlotvor svoje domovine i svojih sugrađana te prognan u Egipat. Napokon je pobjegao Lakedemoncima u nadi da će tamo naći zaštitu radi pripadanja sličnom plemenu. Ali on koji je tolike protjerao iz domovine, morao je poginuti u tuđoj zemlji. On koji je bio tolike dao pobacati bez ukopa, ostade neoplakan i ne dobi ukop ni groba među svojim ocima.
Kad je kralj Antioh doznao za te događaje, pomislio je da se Judeja hoće pobuniti. Zato je napustio Egipat bijesan poput divlje zvijeri i osvojio grad oružanom rukom. Zapovjedio je vojnicima da bez milosrđa smaknu sve koji im padnu u ruke te da podave one koji pobjegnu u kuće. Trijebili su mlade i stare, ubijali žene i djecu, davili djevojke i dojenčad. U ne više od tri dana bilo je žrtava osamdeset tisuća; četrdeset tisuća bilo je smaknuto, a isto toliko prodano u ropstvo.
Hram oplijenjen
Nezadovoljan time, provalio je u najsvetiji Hram na svijetu pod vodstvom Menelaja koji je postao izdajnik Zakona i domovine. Svojim nečistim rukama oteo je sveto posuđe i ugrabio istim prljavim šakama darove koje su darovali tuđinski kraljevi za izgradnju te na slavu i čast svetoga mjesta. Antioh u svojoj oholoj pameti nije pomišljao da se Gospodin zbog grijehâ stanovnikâ na kratko vrijeme razgnjevio na grad i da je samo stoga predao sveto mjesto. Da oni nisu počinili mnoštvo grijeha, on bi nakon provale bio odmah udaren i odvraćen od svoga drskog pothvata, upravo onako kako se dogodilo Heliodoru, kojega je bio poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu. Ali Gospodin nije izabrao narod zbog svetog mjesta, nego sveto mjesto zbog naroda. Zato je mjesto najprije imalo udjela u kaznama naroda kako bi imalo udjela i u njegovu blagostanju. Mjesto što je bilo predano gnjevu Svemogućega, nakon pomilovanja velikoga Gospodina, bilo je obnovljeno u svemu svojem sjaju.
Antioh je uzeo iz Hrama tisuću i osam stotina talenata i žurno otišao u Antiohiju. U svojoj oholosti mislio je da može kopno učiniti plovnim, a more prohodnim – toliko je bio umišljen. Ostavio je nadzornike da tlače narod: u Jeruzalemu Filipa, rodom iz Frigije, koji je po karakteru bio još više barbar nego njegov gospodar. Na brdu Garizimu je bio Andronik. Dođe još i Menelaj, koji je još gore i objesnije postupao sa svojim sugrađanima nego drugi, jer je prezirao građane Židove.
Nadalje je Antioh poslao vođu Mizijaca Apolonija s vojskom od dvadeset i dvije tisuće muškaraca i zapovjedio mu da poubija sve odrasle, a žene i djecu da proda u ropstvo. Ovaj dođe u Jeruzalem, učini se miroljubivim i pritaji se do svetog dana Šabata. Kad onda vidje da Židovi svetkuju, zapovjedi svojim ljudima da uzmu oružje. Tada dade poubijati sve koji su izašli da nazoče prizoru, provali s naoružanim vojnicima u grad i dade poklati veliko mnoštvo.
Tada se Juda Makabejac s desetak drugih povukao u pustinju. Živio je sa svojim ljudima poput gorskih životinja. Hranili su se samo čistim zeljem da izbjegnu svako onečišćenje.