OtkRev OtkrivenjeÅpenbaringen, poglavljekapittel OtkrivenjeJohannes’ åpenbaring, poglavljekapittel 18

Pad Babilona

Poslije toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba. On je imao veliku vlast, i zemlja bijaše osvijetljena od njegove slave. I povika jakim glasom:

»Pade, pade veliki Babilon,

i postade prebivalište đavlima,

i tamnica svakom nečistom duhu,

i tamnica svakoj nečistoj i mrskoj ptici;

jer žestokim vinom svoje bludnosti napoji sve narode;

i kraljevi zemlje s njom su bludno griješili,

i trgovci zemlje obogatili su se

od njezine silne raskoši.«

I začuh drugi glas s neba koji je govorio:

»Iziđite iz nje, narode moj,

da ne budete dionici njezinih grijeha,

i da ne primite od njezinih zala!

Jer njezini grijesi dopriješe sve do neba,

i Bog se sjeti njezinih nepravda.

Platite joj kao što i ona plati,

i podajte joj dvostruko po njezinim djelima;

u čašu u koju je lijevala ulijte joj dvostruko!

Koliko se nadimala i naslađivala,

toliko joj podajte muke i tuge,

jer govori u svomu srcu:

Sjedim kao kraljica,

i nisam udovica,

i tuge ne ću vidjeti.

Zato će u jedan dan doći njezina zla:

smrt, i tuga, i glad,

i bit će spaljena ognjem,

jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.«

Tada će plakati i tugovati za njom kraljevi zemlje koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kad vide dim njezina požara. Izdaleka će stajati od straha pred njezinim mukama i govorit će:

»Jao, jao, veliki grade Babilone,

jaki grade,

kako u jedan čas dođe tvoja osuda!«

I trgovci zemlje plakat će i jadikovati nad njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje: tovara zlata i srebra, dragoga kamenja i bisera, beza i grimiza, svile i skrleta, svakog mirisnog drveta i svakojakih posuda od slonove kosti, svakojakih posuda od najdragocjenijeg drveta i mjedi, i željeza, i mramora; i cimeta, i balzama, i mirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i bijela brašna, i pšenice, goveda, i ovaca, i konja, i kola, i robova i zarobljenika.

I voće za kojim je žudjela tvoja duša,

ode daleko od tebe,

i sve dragocjeno i sjajno

propade ti

i više ga ne ćeš naći.

Trgovci tih stvari, koji se od njih obogatiše, stajat će izdaleka od straha pred njezinom mukom, plačući i tugujući:

»Jao, jao, grade veliki,

odjeveni u bez i grimiz, i skrlet,

i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom;

jer u jedan čas propade toliko bogatstvo.«

Svi kormilari, i svi koji putuju bilo kamo, i mornari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka. I vikahu vidjevši dim njezina požara:

»Tko je bio kao ovaj veliki grad?«

I posuše prahom svoje glave, i vikahu plačući i tugujući:

»Jao, jao onaj veliki grad

od kojega se obogatiše svi

koji su imali brodove na moru

opustošen je u jedan čas!

Veselite se nad njim, nebo

i sveti, i apostoli, i proroci,

jer Bog nad njim provede sud u prilog vama.«

Jedan jaki anđeo uze kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći:

»Takvom će silom biti srušen

Babilon, onaj veliki grad,

i ne će se više dići.

Glas citaraša i pjevača,

i svirača, i trubača

ne će se više čuti u tebi.

Nikakav umjetnik ni od koje umjetnosti

ne će se više naći u tebi.

Glas mlina ne će se više čuti u tebi.

Svjetlo svjetiljke

ne će više svijetliti u tebi,

i glas zaručnika i zaručnice

ne će se više čuti u tebi,

jer tvoji trgovci bijahu velikaši zemlje,

jer tvojim čaranjem dadoše se zaludjeti svi narodi.

I u njemu je nađena krv proroka i svetih,

i sviju koji su pobijeni na zemlji.«