Otk Otkrivenje, poglavlje Otkrivenje, poglavlje 6
Jaganjac otvara prvih šest pečata
I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začuh jedno od četiri bića gdje govori kao glas groma: »Dođi!« Pogledah, i gle, bijeli konj, a onaj koji je jahao na njemu imao je luk.6,2 Ovo poglavlje opisuje u simboličnim slikama Kristovu pobjedu u povijesti svijeta (usp Zah 1,8; 6,1-8). Drugi konjanik simbolizira ratna razaranja, treći glad, četvrti smrtne epidemije. Prvi konjanik paralelan je s nebeskim konjanikom u Otk 19,11-16. On je ovdje prikazan kako jaše na bijelom konju te izlazi kao pobjednik. Zato je on simbol Krista. Njemu bi dan vijenac, i izađe kao pobjednik.
Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začuh drugo biće gdje govori: »Dođi!« I izađe drugi konj, riđ. Onome koji je jahao na njemu, bi dopušteno da uzme mir sa zemlje i da ljudi ubijaju jedni druge. I bi mu dan veliki mač.
I kad Jaganjac otvori treći pečat, začuh treće biće gdje govori: »Dođi!« I pogledah, i gle, konj vran. Onaj koji je jahao na njemu imao je vagu u svojoj ruci. I začuh kao glas između četiri bića gdje govori: »Oka pšenice za denar, i tri oke ječma za denar; a ulja i vina ne će ni biti!«
Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« I pogledah, i gle, zelenkast konj, a onome koji je na njemu jahao bilo je ime smrt. Podzemlje ga je pratilo. Njemu bi dana vlast nad četvrtim dijelom zemlje, da ubija mačem i glađu, i kugom, i zemaljskim zvijerima.
Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše onih koji su bili pobijeni zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva koje su dali. Povikaše jakim glasom: »Dokle, Gospodine, sveti i istiniti? Zašto ne sudiš i ne osvetiš našu krv na onima što prebivaju na zemlji?« I dana je svakome od njih bijela odjeća, i rečeno im bi neka se strpe još malo vremena, dok se navrši broj njihovih drugova i braće koji imaju biti pobijeni kao i oni.
I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, gle, zemlja se snažno potrese, i sunce postade crno, kao platno od dlaka, i sav mjesec postade kao krv. Nebeske zvijezde padoše na zemlju, kao što smokva odbacuje svoje nezrele plodove kad je zaljulja jak vjetar. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije; i svaka gora i otok se povuče sa svoga mjesta. Zemaljski kraljevi i knezovi, vojskovođe i bogataši, silnici, svaki rob i slobodnjak sakriše se po spiljama i po gorskim pećinama. Govorahu gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju, i od gnjeva Jaganjčeva. Jer dođe veliki dan njegova gnjeva, i tko može opstati?«