Hoš Hošea, poglavlje Hošea, poglavlje 2
Majčin grijeh i kazna
Ipak će jednom biti broj Izraelove djece
poput pijeska na moru što se ne može izmjeriti ni izbrojiti.
I umjesto da im se kaže: Vi ste Ne-moj-narod,
zvat će se djeca živoga Boga.
Tada će se sabrati Judina i Izraelova djeca
i sebi će izabrati jednoga poglavara,
i otići će iz zemlje jer će biti velik jizreelski dan.
Zovite tada svoju braću Moj-narod
i svoje sestre Pomilovana!
Pozovite svoju majku na odgovornost!
Pozovite je na odgovornost,
jer mi ona nije više žena
i ja joj više nisam muž.
Neka ukloni idolske znakove sa svojega lica,
idolske likove sa svojih prsiju!
Inače ću svući s nje odjeću
i učinit ću je kakva je bila kad se tek rodila.
Napravit ću je kao pustinju
i načinit ću je kao suhu zemlju.
Pustit ću je da umre od žeđi.
I ne ću štedjeti ni njezine djece,
jer su bludnička djeca;
jer je njihova mati bila bludnica;
koja ih je rodila, činila je sramotu.
Jer je govorila: Trčat ću za svojim milosnicima,
koji mi daju kruh i vodu, vunu i lan, ulje i piće.
Zato ću ti zagraditi put trnjem,
podići ću zid da više ne nađeš svojih putova.
Onda možeš trčati za svojim milosnicima, ali ih više ne ćeš stići;
možeš ih tražiti, ali ih više ne ćeš naći.
Tada ćeš reći: Ustat ću, vratit ću se k svome prvome mužu,
jer mi je bilo onda bolje nego sada.
Ali ona ne želi znati da sam joj davao žito, vino i ulje,
da sam joj darovao mnogo srebra i zlata,
što ga upotrijebiše za idolske likove Baala.
Zato ću uzeti opet natrag u svoje vrijeme svoje žito,
u svoje doba svoje vino.
Oduzet ću joj opet svoju vunu i lan,
kojim je pokrivala svoju golotinju.
I otkrit ću njezinu sramotu pred njezinim milosnicima:
nitko je ne će oteti mojoj ruci.
Učinit ću kraj svakoj njezinoj nasladi,
njezinim svetkovinama i mlađacima,
subotama i blagdanima.
Satrt ću njezine čokote i smokve, za koje reče:
To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.
Okrenut ću ih u pustoš,
u pašnjak za poljske životinje.
Kaznit ću je za Baalove svetkovine,
u koje im je žrtvovala,
kitila se obocima i grivnama
i trčala za svojim milosnicima,
a mene zaboravila«,
govori Gospodin.
»Zato evo, ja ću je primamiti,
odvest ću je u pustinju,
govorit ću joj k srcu.
Darovat ću joj opet njezine vinograde.
Dolinu tuge učinit ću vratima nade.
Tada će me opet ljubiti kao u vrijeme svoje mladosti,
kad je izlazila iz Egipta.
U onaj dan«, govori Gospodin,
»opet ćeš me zvati: Dragi mužu!
a ne ćeš me više zvati: Baale moj!
Tada ću ukloniti iz njezinih usta imena Baala,
da se otad više nikada ne zazivaju njihova imena.
U onaj ću dan njima za ljubav sklopiti Savez
s poljskim životinjama, s nebeskim pticama
i sa zemaljskim crvima.
Luk, mač i ratnu spravu istrijebit ću sa zemlje
i učinit ću da stanuju u miru.
Tada ću te zaručiti sebi dovijeka,
zaručit ću te sebi kako je pravo i pristojno,
u dobroti i ljubavi.
Zaručit ću te sebi u vjernosti,
da me spoznaš kao Gospodina.
U onaj ću se dan odazvati«, govori Gospodin,
»odazvat ću se nebu, i ono će se odazvati zemlji.
Zemlja će se odazvati žitu, vinu i ulju,
i oni će se odazvati Jizreelu (Izraelu).
Tada ću ga zasijati u zemlji
i udijelit ću milost Nemiloj
i reći ću Ne-mojem-narodu: Ti si moj narod.
I on će reći: Bože moj!«