Fil Filipljanima Poslanica Filipljanima, Descrição
1. Filipi su dobili ime po Aleksandrovu ocu Filipu Makedonskom. Za rimsku državu taj je grad postao važan 42. pr. Kr., kada je u blizini njega Oktavijan (poslije car August) pobijedio Marka Antonija te gradu podijelio položaj rimske kolonije koja se ubrajala u provinciju Makedoniju. U Pavlovo doba stanovništvo je bilo mješovito: vojni legionari doseljeni iz Italije, Makedonci i nešto Židova. Židovi su bili malobrojni i siromašni te nisu imali ni sinagogu.
2. Pavlu su Filipi bili prva misijska postaja u Europi za vrijeme drugoga misijskog putovanja. Obratila se trgovkinja Lidija te misionare smjestila u svoj dom. Pavao je sa suradnicima bio uhićen i ubrzo zatim napustio grad te pošao u drugi dio Makedonije (usp. Dj 16,1-40). Sa zajednicom krštenih u Filipima Pavao je ostao duboko povezan te im dopustio da mu materijalno pomažu za vrijeme djelovanja u drugim gradovima, znajući da oni to neće gledati kao namet niti zlorabiti svoje usluge. Na povratku s trećega misijskog putovanja Pavao je neko vrijeme proveo među Filipljanima zajedno sa svojim suradnicima.
3. Okovi koje nosi u času pisanja ove poslanice (1,7.12) znak su da se nalazi u zatvoru. U mjestu njegova tamnovanja nalazi se pretorij ili carski dvor (1,13; 4,22). Pretorij je bila zgrada u kojoj je boravila vojna straža ili upravitelj neke pokrajine. »Carev dvor« bi na prvi pogled bilo sjedište rimskog cara, dakle Rim. Međutim, iz arheoloških otkrića poznato je da su nazivi »pretorij« i »carev dom« bili davani i drugim javnim zgradama u rimskoj državi, ne samo carskim prostorijama u Rimu. Tako je sigurno posvjedočeno postojanje pretorija i careva dvora također u Efezu. Na temelju tih naziva dugo se smatralo da je Pavao pisao ovu poslanicu iz zatvora u Rimu 62. godine. Međutim, iz poslanice doznajemo da su Filipljani čuli kako je Pavao uhićen te mu poslali svoga starješinu Epafrodita s materijalnim darovima. Epafrodit se kod Pavla nasmrt razbolio, što su Filipljani također doznali i ražalostili se. Pavao piše da se njihov pastir oporavlja i da će im uskoro doći. Da bi se sve te vijesti prenijele od Pavla do Filipljana, trebalo je neko vrijeme. Zato se danas smatra da je ovu poslanicu Pavao napisao iz zatvora u Efezu, iako u Djelima apostolskim tamnovanje Apostola u Efezu nije prikazano.
4. Zahvala za primljenu materijalnu pomoć i ljubav iskazanu preko Epafrodita glavni su povod ovoj poslanici. Apostol se raduje što njegovi okovi nisu smutili vjernike i što se evanđelje širi preko njegovih okova. Potiče vjernike na poniznost po uzoru na utjelovljenog Sina Božjega koji je uzeo obličje sluge i prihvatio smrt na križu (2,5-11). Upozorava na lažne učitelje kojima je »bog trbuh, a slava u sramoti« (3,19). Zove na vjerničku slogu i radost (4,1-7), a materijalno pomaganje misionara naziva žrtvom Bogu ugodnom (4,18).
5. Pavlovo autorstvo svjedoči jezik, stil, nauk ove poslanice. Također i stari crkveni pisci.