Otk Otkrivenje, poglavlje Otkrivenje, poglavlje 10
Anđeo s malom knjigom
I vidjeh drugoga snažnog anđela gdje silazi s neba. Bio, ogrnut oblakom, dûga bijaše nad njegovom glavom, lice mu bilo kao sunce, noge kao ognjeni stupovi. Imao je u ruci knjižicu otvorenu. Stavio je desnu nogu na more, a lijevu na kopno. I povika jakim glasom, kao kad riče lav. Kad on povika, sedam gromova ispustiše svoje glasove. I kad sedam gromova ispustiše svoje glasove, ja htjedoh pisati, ali začuh glas s neba, koji je govorio: »Zapečati ovo što objaviše sedam gromova! To ne piši!« I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu, i zakle se onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo s onim što je na njemu, i zemlju s onim što je na njoj, i more s onim što je u njemu: »Neće više biti vremena, nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, svršit će se Božje otajstvo, kako navijesti svojim slugama, prorocima!« Glas koji začuh s neba opet progovori sa mnom i reče: »Idi, uzmi knjigu otvorenu u ruci anđela koji stoji na moru i na kopnu!« I otiđoh k anđelu i rekoh mu da mi dade knjižicu. I reče mi: »Uzmi i pojedi je! Gorka će doduše biti u tvojoj utrobi, ali u ustima će ti biti slatka kao med.«10,9-10 Usp. Ez 3,3. Uzeh knjižicu iz ruke anđela i pojedoh je. Bijaše u ustima mojim kao med slatka, a kad je progutah, bijaše gorka u mojoj utrobi. I reče mi: »Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima, o mnogim jezicima i kraljevima.«