Otk Otkrivenje, poglavlje Otkrivenje, poglavlje 16
Sedam čaša Božjega gnjeva
Začuh jaki glas iz hrama, gdje govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte sedam čaša Božjega gnjeva na zemlju!« Otiđe prvi i izli svoju čašu na zemlju; i nastade zli i ljuti čir na ljudima koji su imali žig Zvijeri i koji su se klanjali njezinoj slici. Drugi anđeo izli svoju čašu u more; i nastade krv kao od mrtvaca, i svako živo biće uginu u moru. Treći izli svoju čašu na rijeke i na vodene izvore; i nastade krv. I začuh anđela voda gdje govori:
»Pravedan si ti koji jesi, i koji bijaše,
ti Sveti, što si ovako sudio!
Oni proliše krv svetih i proroka;
zato si im dao da piju krv; to su zaslužili.«
I začuh gdje žrtvenik govori:
»Da, Gospodine, Svemogući Bože,
istiniti su i pravedni tvoji sudovi.«16,7 »Istiniti i pravedni sudovi« – ispunjenje očekivanja najavljenog u Otk 6,10.
I četvrti izli svoju čašu na sunce, i dano mu je da pali ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike žege, i pohuliše ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu daju slavu.
Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri; i njezino kraljevstvo postade tamno, a ljudi su grizli svoje jezike od bola. Hulili su na nebeskoga Boga zbog svojih bolova i čireva, ali se ne odvratiše od svojih djela.
Šesti izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. Presahnu njezina voda da se pripravi put kraljevima od sunčanoga istoka. I vidjeh kako iz Zmajevih usta i iz usta Zvijeri, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha kao žabe. To su naime đavolski duhovi koji čine znakove, i izlaze da skupe kraljeve svega svijeta na boj za veliki dan Svemogućega Boga. (Evo dolazim kao tat: blago onome koji je budan i čuva svoju odjeću da ne hoda gol i da ljudi ne vide njegovu golotinju!)16,15 Većina prevoditelja stavlja ovaj stih u zagrade zato što sadržajno odudara od konteksta; stihovi 14 i 15 čine misaonu cjelinu.
I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.16,16 »Harmagedon«, grčka varijanta hebrejskog naziva »Har Megido – Brdo Megido«. Megido je bio grad u Ezdrelonskoj ravnici, u podnožju Karmela, gdje su se odvijale krvave bitke (usp. Suci 4,12-16; 2 Kr 23,29). Prema Zah 12,11 Megido je simbol konačne nesreće za neprijateljsku vojsku.
Sedmi izli svoju čašu u zrak; i izađe jaki glas iz hrama od prijestolja: »Učinjeno je.« I nastadoše munje, glasovi i gromovi, i bi velik potres zemlje kakav nikad ne bijaše otkako su ljudi na zemlji, potres tako velik. Grad velik razdijeli se na tri dijela i poganski gradovi padoše. Tada se Bog sjeti velikog Babilona i dade mu čašu s vinom svojega ljutoga gnjeva. Svi otoci iščeznuše, i gore nestadoše. Velika tuča kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su hulili na Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko.16,21 Talenat je bio mjera za težinu i iznosio je oko 40 kilograma.