Mih Mihej, poglavlje Mihej, poglavlje 7
Grijeh, pokajanje i spasenje
Teško meni! Jer je meni
kao onome koji u jesen, nakon berbe,
još sabire grožđe: nema više grozda za jelo,
nema rane smokve koju sam zaželio.
Nestalo je pobožnoga iz zemlje.
Poštena čovjeka nema više među ljudima.
Svi oni vrebaju krv
i jedan drugome postavljaju mrežu.
Ruke su im pružene na zlo,
da ga revno čine.
Poglavar zahtijeva.
Sudac radi samo za plaću.
Moćnik odlučuje po svojoj požudi,
i onda to međusobno izvrću.
Najbolji je od njih kao trn,
najpošteniji je gori od trnja.
Ali u dan što ga navijestiše uhode,
tvoj kazneni sud dolazi. Tada će se smesti.
Nemojte se pouzdati u druga!
Ne oslanjajte se na prijatelja!
Pred onom koju voliš
zatvori vrata svojih usta!
Jer sin prezire oca,
kći prkosi majci,
snaha svekrvi:
neprijatelji su čovjeku njegovi ukućani.
Ali ja gledam Gospodina.
Čekam Boga koji mi pomaže:
Uslišit će me moj Bog!
Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja!
Ako li sam pao, dići ću se opet.
Sjedim li u mraku,
Gospodin mi je svjetlost.
Podnosit ću Gospodnji gnjev
– jer sam mu sagriješio –
dok on ne razriješi moju parnicu
i ne pribavi mi pravo.
On me vodi na svjetlost.
Gledam njegovo spasenje.
Neprijateljica će moja to vidjeti
i sram će pokriti onu koja mi je govorila:
»Gdje je Gospodin, tvoj Bog?«
Moje će se oči napasti na njoj,
kad bude pogažena kao blato na ulici.
Dolazi dan u koji će se opet sazidati tvoji zidovi,
dan u koji će se nadaleko protegnuti tvoje granice.
U onaj će dan dolaziti k tebi
od Asirije do Egipta
i od Egipta do Eufrata,
od mora do mora, od gore do gore.
A zemlja će neprijateljska postati pustinja
zbog svojih stanovnika, za plaću njihovih djela.
Pasi svoj narod sa svojom palicom,
i stado što je tvoje,
što osamljeno stanuje u šumovitoj zemlji
usred rodnoga polja!
Pusti neka pase opet u Bašanu
i Gileadu kao u davne dane!
»Kao u dane kad si izišao iz Egipta
pokazat ću mu čudesa.
Neznabožački narodi to će vidjeti
i posramit će se,
unatoč svoj svojoj moći.
Morat će staviti ruku na usta i oglušiti.
Lizat će prah zmije,
kao crvi na zemlji!
Dršćući predat će se zajedno sa svojim tvrđavama,
uplašeni približit će se Gospodinu,
našemu Bogu, i tebe se bojati!«
Tko je Bog kao ti,
koji oprašta grijehe
i ostatku svoje baštine otpušta opačine,
koji ne zadržava dovijeka svojega gnjeva,
nego ima radost na milosti?7,18 Prorok završava izražavajući svoje povjerenje u Božje milosrđe i u njegovu vjernost Savezu sklopljenom s patrijarsima. Božja će se veličina pokazati osobito u tome što on oprašta grijehe.
On će nam se opet smilovati,
pogazit će naše opačine
i baciti u morsku dubinu
sve naše grijehe.
Ti ćeš pokazati vjernost Jakovu,
milost Abrahamu,
kako si se zakleo našim ocima
u dane davne davnine.