2Mak 2 Makabejska, poglavlje Druga knjiga o Makabejcima, poglavlje 13
Smrt izdajnika Menelaja
Godine 149. doznali su Juda i njegova vojska da Antioh Eupator dolazi s velikom vojskom na Judeju i s njime njegov zaštitnik Lizija, upravitelj države; svaki s grčkom vojskom od sto i deset tisuća pješaka, pet tisuća i trista konjanika, dvadeset i dva slona i trista ratnih kola s bodežima. I Menelaj im se priključio te hrabrio Antioha. Ali se je pretvarao, jer mu nije stalo do blagostanja njegove domovine, nego da opet bude postavljen u svoju službu. Ali Kralj kraljeva probudi Antiohov gnjev protiv tog zlotvora. Kad ga je Lizija predstavio kao začetnika svih zala, kralj zapovjedi da ga odvedu u Bereju i tamo smaknu po običaju toga mjesta. Na tom se mjestu nalazi kula, pedeset lakata visoka i puna usijana pepela. Ona ima stroj što se okreće i sa svih je strana nagnut prema pepelu. Tu su provodili smrtnu kaznu nad onim koji je počinio svetogrdnu otimačinu i drugim velikim zločinima tako da su ga unutra bacili živa. Takovom smrću morao je umrijeti bezbožni Menelaj i nije dobio ni groba u zemlji. Posve pravo, jer kao što je mnogo sagriješio protiv žrtvenika sa svetim ognjem i pepelom, tako je našao smrt u užarenom pepelu.
Uspjeh Židova kraj Modina
Duha punog divljačkih osnova, kralj je krenuo s nakanom da Židovima čini još gore nego njegov otac. Juda je to doznao i potaknuo narod da zaziva Gospoda dan i noć, neka im, kao uvijek tako i sada, dođe u pomoć, jer su u opasnosti da izgube Zakon, domovinu i sveti Hram! Neka ipak ne dopusti da opet padne u ruke bezbožnim poganima narod koji se tek počinje oporavljati! Svi to učiniše jednodušno. Na koljenima su vapili k milosrdnome Gospodinu tri dana neprestano plačući i posteći. Tada ih je ohrabrio Juda i zapovjedio im da budu spremni. On sam u sporazumu sa starješinama odluči izaći i s pomoću Božjom suprotstaviti se prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zaposjedne grad. Odluku stavi u ruke Stvoritelju svijeta. Opomenu svoje neka se bore hrabro sve do smrti za Zakon, Svetište, grad, domovinu i ustanove. Zatim se utabori kod Modina. Vojnicima dade lozinku »Bog je naša pobjeda«. Onda izabra najhrabrije mlade ratnike, napade noću kraljev šator i poubija u taboru oko dvije tisuće ljudi. Njegovi vojnici proboli su slona predvodnika s njegovim tjeračem u kućici. Nakon što su u cijeli tabor unijeli strah i zabunu, povukli su se mirno s punim uspjehom. Kad je svanulo, sve je dovršeno zbog zaštite i pomoći koju je Gospodin pružio Judi.
Antioh V. pregovara sa Židovima
Nakon što je kralj tako iskusio smjelost Židova, pokušao je varkom domoći se pojedinih mjesta. Približio se Betsuru, jakoj židovskoj tvrđavi, ali je bio potisnut; još jedanput navali i opet je bio odbačen, jer je Juda opskrbio posadu svime što su trebali. Ali jedan od židovske vojske, Rodok, izdao je neprijateljima vojne tajne. Saslušali su ga, uhitili i ubili. Kralj se po drugi put obratio posadi u Betsuru, ponudio je mir, prihvatio njihove uvjete i povukao se. Zatim se sukobio s Judinom vojskom i bio pobijeđen. Na vijest da Filip, kojega je on postavio za otpravnika poslova, zasniva ustanak u Antiohiji bio je uznemiren. Zato je počeo pregovarati sa Židovima, prisegao da će držati sve njihove uvjete i pomirio se s njima. Zatim je prinio žrtvu, iskazao poštovanje Hramu i velikodušnost prema svetom mjestu. Makabejca je susretljivo primio. Hegemonida je ostavio kao namjesnika na području od Ptolemaide do Gerenâ. Tada se zaputio u Ptolemaidu, ali su se stanovnici Ptolemaide razgnjevili zbog ugovora i htjeli su odbaciti odredbe. Onda je stupio Lizija na govornicu i branio je uvjete mira kako je mogao bolje. Uvjerio je stanovnike, smirio ih i doveo do prihvaćanja, a zatim otputovao u Antiohiju.
Tako je protekao kraljev vojni pohod i uzmak.