Lev Levitski zakonik, poglavlje Levitski zakonik, poglavlje 16
Veliki dan pomirenja
Još je govorio Gospodin s Mojsijem nakon smrti obojice Aronovih sinova, koji su morali umrijeti kad su bili stupili pred Gospodina. Gospodin zapovjedi Mojsiju: »Kaži svojemu bratu Aronu da ne smije u svako doba ući u svetište iza zavjese, pred pomirilište odozgo na kovčegu, inače da mora umrijeti; jer se nad pomirilištem javljam u oblaku.16,2 U svetinju nad svetinjama, gdje je stajao kovčeg saveza (Izl 26,33), smio je ući samo veliki svećenik i to na veliki dan pomirenja, koji se opisuje u ovoj glavi. Po Pavlu (Heb 9,10) taj je blagdan slika najvećeg dana pomirenja, u kojem je Krist svojom predragocjenom krvlju otkupio grijehe svih ljudi.
Samo tada smije Aron ući u svetište kad dolazi s juncem kao žrtvom za grijeh i s ovnom kao žrtvom paljenicom. On mora nositi svetu lanenu košulju, lanene gaće moraju pokrivati golo tijelo, lanenim pojasom mora biti opasan i lanenu kapu mora staviti na glavu; to je sveto ruho što ga mora odjenuti nakon što se okupa. Od općine sinova Izraelovih treba uzeti sebi dva jarca kao žrtvu za grijeh i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. Onda će Aron donijeti junca, što je određen za žrtvu zbog grijeha, i pribaviti sebi i svojoj kući pomirenje. Nato će uzeti oba jarca i staviti ih pred Gospodina na ulaz u Šator svjedočanstva. Aron će baciti ždrijeb na oba jarca, jedan za Gospodina, drugi za Azazela.16,8 »Azazel« – ne zna se zapravo što označava ta hebrejska riječ. Mnogima znači biće koje se protivi Bogu i koje živi u pustinji, odnosno da je Azazel ime zla duha koji se tako zvao prije Mojsija, a poslije Sotona. Životinja koja se kao natovarena grijesima predaje Sotoni, trebala bi značiti oslobođenje naroda od grijeha što mu se otpuštaju na Dan pomirenja. Onda će Aron donijeti jarca na kojega je pao ždrijeb za Gospodina, i pripraviti ga kao žrtvu za grijeh. A jarca na kojega je pao ždrijeb za Azazela, stavit će živa pred Gospodina, da na njemu izvrši pomirenje i da ga pošalje za Azazela u pustinju.
Aron će dakle donijeti junca što je određen za njega kao žrtva za grijeh, sebi i svojoj kući pribaviti pomirenje tim da zakolje junca što je određen za njega kao žrtva za grijeh. Tada će uzeti kadionicu punu žeravice sa žrtvenika pred Gospodinom i dvije pregršti pune sitno istucanoga mirisnog kâda i odnijeti ga iza zavjese. Tada će staviti kâd na oganj pred Gospodinom, da oblak od kâda zakloni pomirilište na kovčegu zakona, i da on ne umre. Na to neka uzme nešto od krvi junčeve i neka poškropi svojim prstom prednju stranu pomirilišta; pred pomirilište neka poškropi sedam puta krvlju svojim prstom! Tada neka zakolje jarca što je određen za narod, kao žrtva za grijeh, i neka odnese njegovu krv iza zavjese, i neka učini s krvlju isto onako kao što je učinio s krvlju junčevom: neka poškropi pomirilište i pred pomirilište, i tako očisti svetište od nečistoća sinova Izraelovih i od svih prijestupa što su ih počinili! Isto tako neka učini sa Šatorom svjedočanstva što se nalazi kod njih usred njihovih nečistoća! A nitko ne smije biti u Šatoru svjedočanstva kad on uđe u nj izvršiti u svetištu čin pomirenja, dok ne izađe i ne pribavi pomirenje sebi, svojoj kući i cijeloj općini Izraelovoj. Potom neka izađe van na žrtvenik, što stoji pred Gospodinom, pa neka izvrši i na njemu pomirenje tako da uzme nešto od krvi junčeve i od krvi jarčeve i da je uokolo namaže na rogove žrtvenika. Tad neka sedam puta poškropi žrtvenik svojim prstom, s nešto krvi, i tako ga očisti i posveti ga od nečistoća sinova Izraelovih!
Kad je tako završio pomirenje svetišta i Šatora svjedočanstva i žrtvenika, tada će dovesti živoga jarca. Aron neka položi obje ruke na glavu živoga jarca i neka prizna nad njim sve krivnje sinova Izraelovih i sve prijestupe što ih počiniše! Neka ih svali na glavu jarca i neka ga po čovjeku, koji stoji spreman, da odnijeti u pustinju!16,21 »Položi … ruke«: obred polaganja ruku nad glavom životinje postoji kod većine žrtava. Ovdje je simbolizam bio svečaniji, jer se tom pokretu pridružila javna ispovijed grijeha naroda, koji su bili preneseni na žrtvu za grijeh. Tako će jarac odnijeti sa sobom sve njihove krivnje u zabit kraj. U pustinji neka se tad jarac pusti.
Nato će Aron ući u Šator svjedočanstva i skinuti sa sebe lanene haljine, što ih je bio odjenuo kad je stupao u svetište, i tamo ih položiti. On će se okupati na svetom mjestu, odjenuti svoje haljine, opet izaći i prirediti žrtvu paljenicu za sebe i žrtvu paljenicu za narod i time sebi i narodu pribaviti pomirenje. Salo žrtve za grijeh neka spali na žrtveniku!
A čovjek koji je odnio jarca van, za Azazela, mora oprati svoje haljine i okupati se. Onda smije opet doći u tabor. Junca žrtve za grijeh i jarca žrtve za grijeh, od kojih je krv bila unesena da se u svetištu izvrši čin pomirenja, treba odnijeti pred tabor i njihove kože, meso i sadržaj utrobe treba spaliti.16,27 Meso tih žrtvenih životinja nije se smjelo jesti ni spaliti na žrtveniku za žrtve paljenice, jer je kao bilo opterećeno grijesima naroda. Onaj koji ih je spalio mora oprati svoje haljine i okupati se. Onda smije opet doći u tabor.
Ovaj zakon ima za vas vječitu valjanost. U sedmom mjesecu, desetog dana mjeseca, morate postiti i nikakav posao ne smijete raditi, ni domaći ni stranac koji boravi kod vas.16,29 »U sedmom mjesecu« (hebr. tišri), koji označava drugu polovinu rujna i prvu listopada. Jer u taj dan pribavlja se za vas pomirenje, da budete očišćeni. Od svih grijeha svojih trebate biti očišćeni pred Gospodinom. Dan potpunoga odmora treba biti za vas, i trebate postiti po zapovijedi koja vrijedi zauvijek. A pomirenje neka izvrši svećenik koji je bio pomazan i posvećen da vrši svećeničke službe umjesto svojega oca. I on će odjenuti lanene haljine, sveto ruho, i očistiti Presveto. Isto će tako on očistiti Šator svjedočanstva i žrtvenik, i svećenicima, i cijeloj narodnoj općini pribaviti pomirenje.
Ovaj zakon, kojim treba sinovima Izraelovim jedanput u godini pribaviti pomirenje od svih njihovih grijeha, ima za vas vječitu valjanost.« I on učini kako je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju.