Lev Levitski zakonik, poglavlje Levitski zakonik, poglavlje 2
Odredbe za prinose
Ako netko hoće prinijeti Gospodinu kao žrtvu prinos, neka bude njegov dar bijelo brašno, što ga mora politi uljem i kadom okaditi!2,1 Nekrvne žrtve bile su od zemaljskih prihoda. Dijelile su se u prinose (Vulgata: oblationes), naljeve i kadione žrtve. Nekrvne su se žrtve mogle prinositi samostalno i kao dodatak krvnim žrtvama. Neka ga donese sinovima Aronovim, svećenicima! Svećenik neka uzme punu šaku toga uljem zamiješenog brašna i sav kâd i neka spali taj mirisni dio na žrtveniku kao ognjenu žrtvu na ugodni miris2,2 »Mirisni dio«, tj. na žrtveniku spaljeni i okađeni dio prinosa, označavao je Bogu ugodno prikazanje onoga koji je žrtvovao. Drugi dio, koji je preostao, dobili su svećenici. Ono što su smjeli blagovati samo svećenici, zove se presveto (r. 3). Gospodinu! Što preostane od prinosa, to neka pripadne Aronu i njegovim sinovima kao presveto od ognjenih žrtava Gospodnjih!
Ako hoćeš žrtvovati kao prinos nešto u peći pečeno, onda zgotovi od bijeloga brašna beskvasne pogače, što su namazane uljem! Ako ti je prinos nešto pečeno u tavi, neka je pripravljeno od beskvasnoga bijelog brašna, zamiješenoga uljem. Razlomi na komade i polij ih uljem! Tako je to prinos. Ako li ti je prinos priređen u kotliću, neka je zgotovljen od bijelog brašna s uljem! Onda prinesi prinos, što je tako pripravljen Gospodinu, a predaj ga svećeniku, da ga odnese na žrtvenik! Svećenik neka uzme od prinosa mirisni njegov dio i neka ga spali na žrtveniku kao ognjenu žrtvu na ugodni miris Gospodinu! Što preostane od prinosa, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima kao presveto od ognjenih žrtava Gospodnjih.
Nijedan prinos što ga prinosite Gospodinu ne smije biti pripravljen s kvascem. Jer ne smijete kvasac ili med prinijeti Gospodinu kao ognjenu žrtvu. Kao žrtvu od prvina možete ih prinijeti Gospodinu. Ali na žrtvenik ne smiju doći na ugodni miris. Sve prinose svoje moraš posoliti. Nikada ne smije sol Zavjeta s tvojim Bogom uzmanjkati kod tvojega prinosa. Kod svih prinosa moraš prinijeti sol.2,13 »Prinijeti sol«: još uvijek istočnjaci vrlo često upotrebljavaju sol da bi potvrdili neki ugovor. Sol je simbol zajedničkog stola, a time prijateljskog jedinstva i vjernosti.
Ako hoćeš prinijeti Gospodinu prvinu plodova, onda moraš na ognju pržene klasove od prvoga ploda u vrtovima prinijeti kao prinos od prvina. Polij ulje na njih i okadi ih! Tako je to prinos. Svećenik neka spali kao ognjenu žrtvu Gospodinu njegov mirisni dio: jedan dio od prvoga ploda i ulja i sav kâd!