Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 34
Granice i dioba obećane zemlje
Gospodin zapovjedi Mojsiju: »Priopći sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad dođete u kanaansku zemlju, neka vam to bude zemlja koja vam pripada kao baština: kanaanska zemlja sa svojim granicama.34,2 Kanaanska zemlja sa svojim granicama, tj. sva kanaanska zemlja. U Davidovo i u makabejsko vrijeme židovska je vlast doista dosezala tako daleko. Južna strana neka ide od sinajske pustinje uz edomsku granicu! Južna granica neka na istoku počinje na južnom kraju Slanoga mora!34,3 Slano more je Mrtvo more. Sadrži 28 posto soli i otuda dolazi naziv Slano more. Onda neka se granica savije južno od visine Akrabima i neka prelazi prema Sinu, dok ne dođe na kraj južno od Kadeš Barnee! Odatle neka teče dalje prema Hasar-Adaru i neka ide do Asmone!34,4 Visinu Akrabima prevodi Vulgata kao »planinu Skorpijinu« (U našim narodnim pjesmama javlja se riječ akrep ili jakrep i označava otrovnog gmizavca). Od Asmone neka se granica zavije k egipatskomu potoku, dok ne dođe na kraj kod mora!34,5 »Egipatski potok« današnji el-Ariš na palestinsko-egipatskoj granici.
Zapadna granica neka vam bude veliko more, neka vam je ono s te strane granica!34,6 »Veliko more«, tj. Sredozemno more, koje se u gornjem retku označava samo riječju more.
Sjeverna granica neka vam bude ovo: Od velikoga mora povucite sebi granicu do gore Hora!34,7 Ova gora Hor nije ona na kojoj je umro Aron. Ovo se brdo nalazi sjeveroistočno od Tira.
Od gore Hora povucite sebi granicu do puta prema Hamatu! Krajnja točka granice neka je Sedada!34,8 Usp. Br 13,21. Onda neka granica teče dalje do Zifrone, i kraj neka joj bude kod Hasar-Enana! To neka vam je sjeverna granica!
Prema istoku povucite sebi granicu od Hasar-Enana do Šefama! Od Šefama neka ide granica dolje u Riblu, istočno od Ajina. Tada neka granica ide još dalje dolje i neka udari na gorski greben istočno od jezera Keneret!34,11 Ova se Ribla ne smije zamijeniti s Riblom na Orontu – Kineret je Genezaretsko jezero. Nato neka granica ide dolje k Jordanu, dok ne iziđe na Slano more! To neka su uokolo granice vaše zemlje!«
Mojsije dade sinovima Izraelovim još ovaj naputak: »To je zemlja koju ćete dobiti kao baštinu ždrijebom, i za koju je zapovjedio Gospodin da je dobije devet plemena i pol. Jer pleme Rubenovih sinova po svojim obiteljima i pleme Gadovih sinova po svojim obiteljima i polovina Manašeova plemena već primiše svoju baštinu. Ta dva plemena i pol primiše svoju baštinu na drugoj strani Jordana, naprema Jerihonu, na istoku, prema izlasku sunca.«
Dalje reče Gospodin Mojsiju: »Ovo su imena ljudi koji neka vam razdijele zemlju u baštinu: Svećenik Eleazar i Jošua, Nunov sin. I uzmite po jednoga kneza iz svakoga plemena, da dijeli zemlju! Ovo su imena tih ljudi: od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov; od plemena sinova Šimunovih Šemuel, sin Amihudov; od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov; od plemena sinova Danovih kao knez Buki, sin Joglijev; od potomaka Josipovih: za pleme sinova Manašejevih kao knez Haniel, sin Efodov; od plemena sinova Efrajimovih kao knez Kemuel, sin Šiftanov; od plemena sinova Zebulonovih kao knez Elisafan, sin Parnakov; od plemena sinova Jisakarovih kao knez Paltiel, sin Azanov; od plemena sinova Ašerovih kao knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena sinova Neftalijevih kao knez Pedahel, sin Amihudov.« To su oni kojima zapovjedi Gospodin da razdijele sinovima Izraelovim baštinu u kanaanskoj zemlji.