1Mak1Ma 1 Makabejska1. Makabeler, poglavljebölüm Prva knjiga o Makabejcima1. Makabeler Kitabı, poglavljebölüm 7

Bakid i Salkim divljaju po Judeji

Godine 151. pobjegao je iz Rima Demetrije, Seleukov sin. S malom pratnjom došao je u jedan grad na moru i tamo nastupio kao kralj. Kad je onda ušao u prijestolnicu svojih otaca, uhvatili su vojnici Antioha i Liziju da ih izruče Demetriju. To mu dojave, a on reče: »Ne pokazujte mi njihova lica!« Tada su ih vojnici ubili, a Demetrije je zasjeo na prijestolje svoga kraljevstva.

Došli su k njemu svi otpadnici i bezbožni ljudi iz Izraela, na čelu s Alkimom koji je htio postati veliki svećenik. Oni su kod kralja optužili narod: »Juda i njegova braća poubijali su sve tvoje prijatelje, a nas protjerali s naše zemlje. Zato pošalji muža u kojega imaš povjerenja! Neka ode tamo i neka vidi sve zlo što ga je onaj nanio nama i kraljevoj zemlji! Neka kazni njih i sve njihove pomagače!«

Kralj izabra između svojih prijatelja Bakida koji je zapovijedao s one strane Rijeke, a u kraljevstvu je bio utjecajan i kralju odan. Ovoga posla s bezbožnim Alkimom, kojega je namjestio za velikog svećenika, i zapovjedio mu da se osveti Izraelcima. Podigoše se i s velikom vojskom uđoše u Judinu zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, ali punim lukavstva. Međutim, ovi ne poslušaše njihovih riječi, jer su vidjeli da su oni došli s velikom vojskom. Kod Alkima i Bakida skupi se mnoštvo pismoznanaca da traže pravedno rješenje. Prvi od Izraelovih sinova, koji su od njih zatražili mir, bili su Hasidijci. Oni su naime mislili: »S vojskom je došao i jedan svećenik iz plemena Aronova. Taj nas ne će prevariti.« Alkim je govorio s njima miroljubivo i prisegnuo im: »Ne ćemo učiniti ništa nažao ni vama ni vašim prijateljima.« Oni mu povjerovaše. Ali on dade šezdesetoricu njih uhvatiti i pogubiti u jedan dan. Tada se ispunilo ono što stoji napisano: »Tijela tvojih svetih i njihova krv proliveni su oko Jeruzalema i nema ih tko pokopati!«

Obuzeo je strah i trepet sav narod. Rekoše: »Kod njih nema istine i pravde, jer su prekršili obećanje i prisegu koju su dali.«

Bakid je napustio Jeruzalem i utaborio se kod Betzeta. On dade uhvatiti mnoge od onih koji su otpali od njega, i još neke druge iz naroda, pogubi ih i baci u duboku čatrnju. Tada je Alkima postavio nad pokrajinom te mu ostavio vojsku za pomoć i potom se vratio kralju. A Alkim se borio za službu velikog svećenika. Oko njega su se okupili svi koji su tlačili svoj vlastiti narod, divljali nad Judejom i počinili veliko zlo u Izraelu.

Kad je Juda vidio sve zlo što ga čine među Izraelovim sinovima Alkim i njegovi pristalice, još gore nego pogani, obišao je sve područje Judeje, kažnjavao otpadnike i sprečavao im mogućnosti kretanja po zemlji. Kad je Alkim vidio da Juda i njegovi suborci postaju sve jači i kad je spoznao da im se on ne može suprotstaviti, vratio se kralju i optužio ih za teška zlodjela.

Tada je kralj poslao Nikanora, jednoga od svojih najizvrsnijih zapovjednika, koji je mrzio Izraelce i neprijateljski prema njima postupao, te mu naložio da uništi narod. Nikanor je došao s velikom vojskom u Jeruzalem. Zatim je Judi i njegovoj braći lukavo poslao poruku o miru: »Neka ne bude svađe između mene i vas! Dolazim s malo ljudi, da mirno pregovaram s vama.« Tako dođe k Judi i mirno se pozdraviše. Ali su ratnici bili spremni uhititi Judu. Judi je ipak bilo dojavljeno da onaj dolazi po njega na prijevaru. Zato je iskazao nepovjerenje i odbio susret licem u lice. Nikanor je uvidio da je njegov naum otkriven i otišao je suprotstaviti se Judi bitkom kod Kafarsalama. Od Nikanorovih vojnika palo je oko pet stotina, a ostali su pobjegli u Davidov grad.

Nakon toga uzašao je Nikanor na goru Sion. Tada su došli neki svećenici iz Svetišta i starješine naroda da ga mirno pozdrave i da mu pokažu žrtvu paljenicu koju su prinijeli za kralja. A on je prema njima iskazao prezir, narugao im se, izvrijeđao ih te pred njima drsko govorio. Uz prisegu razjareno je dobacio: »Ako mi sada ne budu izručeni Juda i vojska njegova, spalit ću ovu građevinu kad se vratim kao pobjednik.« Zatim je pun gnjeva otišao otamo. Tada uđoše svećenici, stupiše pred žrtvenik i Hram, zaplakaše i rekoše: »Ti si, Gospodine, izabrao ovaj dom da nosi ime tvoje i da bude tvojemu narodu dom molitve i vapaja! Izvrši svoju pravdu nad tim čovjekom i njegovom vojskom i daj da popadaju od mača! Sjeti se njihovih hula i ne daj da više opstanu!«

Nikanorov poraz i smrt

Otišavši iz Jeruzalema, Nikanor se utaborio kod Bethorona. Ondje mu se pridruži sirijska vojska. Juda se utaborio s tri tisuće ljudi kod Adase. Tada se Juda pomolio: »Nekoć su poslanici asirskoga kralja izgovorili hule na tebe. A tvoj anđeo izašao je i pobio njih sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Uništi danas ovu vojsku pred nama, da spoznaju ostali kako je on ružno govorio protiv tvoga Svetišta! Sudi mu kako je zaslužila njegova zloća!«

Vojske su zapodjele bitku 13. dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bi pobijena, i on sam pade u boju. Kad Nikanorova vojska vidje da je on pao, vojnici pobacaše oružje i pobjegoše. Judini vojnici progonili su ih dan hoda od Adase sve do Gezera, trubeći pobjednički za njima. Tada su izašli ljudi iz svih okolnih judejskih sela i opkolili ih. Neprijatelji su se okrenuli jedni na druge; svi su pali od mača i ne ostade od njih ni jedan jedini. Tada su Židovi uzeli plijen i njihov grabež. Nikanoru su odsjekli glavu i desnu ruku, koju je drsko pružao; ponijeli su ih u Jeruzalem i tamo ih izložili. Narod se silno obradovao te su onaj dan proslavili kao veliki dan radosti. Ujedno su odredili da se taj dan slavi svake godine, trinaestoga dana u mjesecu adaru. Judejska zemlja uživala je mir kratko vrijeme.