2Kr 2 Kraljevima, poglavlje Druga knjiga o Kraljevima, poglavlje 16
Ahazovo kraljevanje u Judeji
U sedamnaestoj godini vladanja Pekaha, Remalijina sina, postane Ahaz, Jotamov sin, kralj Judin. Dvadeset je godina bilo Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao njegov djed David, nego je hodio putem Izraelovih kraljeva. Štoviše, svog je sina pustio da ide kroz oganj, po ružnom običaju pogana koje je Gospodin bio protjerao ispred Izraelovih sinova. On je prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama i humovima, i pod svakim zelenim drvetom.
Tada iziđoše u boj protiv Jeruzalema Resin, aramejski kralj, i Pekah, Remalijin sin, Izraelov kralj. Oni opkoliše Ahaza, ali nisu imali nikakva uspjeha u boju. Tada Resin, aramejski kralj, vrati Edomcima Elat i izagna Judejce iz Elata. Tako dođoše Edomci u Elat i ostadoše tamo do dana današnjega.
Ahaz posla poslanike k Tiglat Pileseru, asirskom kralju, i poruči mu: »Tvoj sam sluga i sin. Dođi, izbavi me iz ruku aramejskoga i Izraelova kralja, koji me napadoše!« Osim toga uze Ahaz srebro i zlato što je našao u Gospodnjem Hramu i riznicama kraljevske palače i posla ih na dar asirskome kralju. I posluša ga asirski kralj, ode protiv Damaska, osvoji ga i odvede stanovnike u sužanjstvo u Kir. A Resina dade pogubiti. Kad kralj Ahaz ode u Damask, kako bi se sastao s Tiglat Pileserom, asirskim kraljem, i kad ugleda žrtvenik koji je bio u Damasku, posla kralj Ahaz svećeniku Uriji nacrt žrtvenika i točan nacrt sve njegove izvedbe. Svećenik Urija dade sagraditi žrtvenik. Svećenik Urija dade ga izraditi točno po naputku koji je bio poslao Ahaz iz Damaska; izradi ga svećenik Urija prije nego se kralj Ahaz vratio iz Damaska. Kad kralj dođe kući iz Damaska, razgleda žrtvenik. Tada kralj stupi na žrtvenik i pope se na nj. Potom je spalio svoju žrtvu paljenicu i svoj prinos, izlio svoj naljev i poškropio žrtvenik krvlju svojih žrtava pričesnica. A mjedeni žrtvenik, koji je bio pred Gospodinom, dao je ukloniti s mjesta pred Hramom između novoga žrtvenika i Gospodnjega Hrama i postaviti ga na sjevernoj strani novoga žrtvenika.
Kralj Ahaz dade svećeniku Uriji ovaj naputak: »Spaljuj na velikom žrtveniku jutarnju žrtvu paljenicu i večernji prinos, i kraljevu žrtvu paljenicu i njegov prinos, i žrtvu paljenicu svega naroda u zemlji s njihovim prinosom i naljevima! A za mjedeni žrtvenik još ću promisliti.« Svećenik Urija učini točno onako kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz. I kralj Ahaz je dao skinuti ploče s podnožja i uzeti s njih umivaonike. I more je dao skinuti s mjedenih volova, koji su ga nosili, i staviti ga na kameni pod. I prekriveni subotnji hodnik, koji su bili izradili uz Hram, i vanjski prilaz za kralja dao je, zbog asirskoga kralja, ukloniti od Gospodnjega Hrama.
Ostala Ahazova povijest, i ono što je poduzimao, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega.