IzYşa IzaijaYeşaya, poglavljebölüm IzaijaYeşaya Kitabı, poglavljebölüm 16

»Šaljite janjce vladaocu u zemlji.

Seli preko pustinje prema gori sionske kćeri!«

Kao ptice što bježe,

kao istjerano gnijezdo

bit će kćeri Moaba

na gazovima Arnona.

»Sazovi vijeće! Stvori odluku!

Načini kao noć svoju sjenu u podne!

Zakloni izagnane!

Nemoj izdati bjegunaca!

Ah, da bi mogli kod tebe boraviti

Moabovi izgnanici!

Budi im zaštita od onih koji pustoše!

Jer nestaje nasilnika, prestaje pustošenje,

iščeznuo je iz zemlje tlačitelj.

Podiže se prijestolje u milosti,

na njemu sjedi po vjernosti sudac

u Davidovu šatoru,

koji teži za pravicom i traži pravednost.«

Čuli smo za vrlo veliku oholost Moaba,

za njegovu uznositost,

njegovu nadutost, njegovu obijest

i za njegovu ništavnu hvalu.

Zato će Moab jaukati za Moabom.

Sve će jaukati.

Za kolačima od grožđa iz Kir Heresa

uzdisat će posve poraženi.

Jer se posušiše polja Hešbona,

čokot Sibmane.

Gospoda narodâ uništiše

njihovo plemenito grožđe,

što je dosezalo do Jazera,

zamicalo do pustinje,

kojemu su se loze pružale

i dolazile do mora.

Zato ću plakati s Jazerom

za lozama Sibmane,

zalijevat ću te suzama, Hešbone i Elealo;

jer u vrijeme tvoje žetve i berbe

dođe poziv na rat.

Nestade radosti i veselja s rodnoga polja.

U vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se.

Vina u kacama gazilac ne gazi.

Zamuklo je podvikivanje.

Zato jadikuje moje srce nad Moabom kao citara,

moja nutrina (jadikuje) nad Kir Herešom.

Kad se pojavi Moab

i umori se na visini

i dođe u Svetište da se pomoli:

ništa ne će postići.

Ovo je riječ koju nekoć reče Gospodin o Moabu.

A sada je govorio Gospodin ovako:

»U tri godine kao godine jednog najamnika

postala je prezrena Moabova slava

sa svim velikim mnoštvom.

Još je samo ostatak, vrlo malen, neugledan.«