Pj Pjesma nad pjesmama, poglavlje Pjesma nad pjesmama, poglavlje 2
Ja sam cvijet na šaronskoj poljani,
ljiljan u dolini.
Zaručnik:
Kao ljiljan među trnjem,
tako je moja ljubljena
među djevojkama.
Zaručnica:
Kao jabuka među divljim drvećem,
moj je dragi među momcima.
Sjedim rado u njegovoj sjeni.
Njegov je plod sladak mojemu grlu.
On me vodi u dvoranu za svečanosti
i bojni barjak, koji mi je podigao,
barjak je ljubavi.
Krijepi me grožđem,
razblažuje me jabukama,
jer sam izvan sebe od ljubavi.
Njegova ljevica počiva pod mojom glavom,
a desnicom me grli u ljubavi.
Zaručnik:
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama,
nemojte buditi ljubljenu
dok ona sama to ne bude htjela!
Drugo pjevanje: Uzajamna ljubav raste
Zaručnica:
Glas moga dragoga!
Evo, dolazi skačući preko gora
i poskakujući preko bregova.
Moj je dragi kao srna ili kao jelenče.
Gledaj samo, već stoji iza našega zida
i gleda kroz prozor i viri kroz rešetku.
Čujte što mi veli:
Zaručnik:
Ustani, ljubljena moja, krasotice moja,
i dođi:
Gle, već je prošla zima
i prestalo je kišiti.
Niču cvjetići na polju.
Došlo je vrijeme rezanja loze
i već se čuje u našoj zemlji grgutanje grlice.
Već smokva pušta svoj plod
i vinova loza u cvatu širi svoj miris.
Ustani, ljubljena moja, krasotice moja,
i dođi!
Dođi, golubice moja,
što se gnijezdiš u klisurama,
u vrletnom zaklonu!
Daj da vidim tvoje lice,
daj da slušam tvoj glas,
jer je tvoj glas mekan
i tvoje lice blago.
Zaručnica:
O, ulovite nam lisice, male lisice,
što pustoše vinograd,
naš vinograd u cvatu.
Moj je dragi moj,
a ja sam njegova!
On je pastir na poljima ljiljana.
Prije nego rashladi dan
i rašire se sjene,
dođi, ljubljeni moj,
sličan srni
ili jelenu na gorama Betera.