1Ljet1Пар 1 Ljetopisa1 Параліпаменон, poglavljeраздзел Prva knjiga LjetopisaПершая кніга Параліпаменон, poglavljeраздзел 17

Natanovo proroštvo

Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.«

Natan odgovori Davidu: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.«

Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: »Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem. Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izraelove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga. Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kome od Izraelovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izraela, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine? Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izraelu. Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji. Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije, od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću. Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo. On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena. Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku. Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.«

Kad je Natan o svim tim riječima i o svoj toj objavi bio govorio s Davidom, ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle? I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj! Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu, Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno. Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima. Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izraelov narod, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred tvog naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode? Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog! Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao! Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom. Jer ti si, Bože moj, objavio svomu sluzi da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se tvoj sluga usudi upraviti ti tu molitvu. Tako, Gospodine, ti si Bog. Jer si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje, budi sada voljan i blagoslovi kuću svojega sluge, da postoji pred tobom dovijeka! Jer što ti blagosloviš, Gospodine, blagoslovljeno je dovijeka!«