2Sam2Цар 2 Samuelova2 Царстваў, poglavljeраздзел Druga knjiga o SamueluДругая кніга Царстваў, poglavljeраздзел 21

Glad zbog jednoga krvnog djela

Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu.

I David upita Gospodina. »Na Šaulu i njegovoj kući leži krvna krivnja«, odgovori Gospodin, »jer je pogubio Gibeonce.«

Tada kralj dozva Gibeonce i upita ih. Gibeonci ne pripadaju Izraelcima, nego ostacima Amorejaca. Premda su im se Izraelci bili obvezali zakletvom, tražio je Šaul, u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce, da ih se uništi.

David dakle upita Gibeonce: »Što da vam učinim? Čime da vas namirim? Blagoslovite ipak baštinu Gospodnju!«

Gibeonci mu odgovoriše: »Ne tražimo ni srebra ni zlata od Šaula i njegove kuće. Niti nam je do toga da itko bude pogubljen u Izraelu.«

On ih upita: »Pa što hoćete? Učinit ću vam.«

Oni odvratiše kralju: »Čovjek koji nas je zatirao i za tim išao da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u području Izraelovu, od njegovih sinova neka nam se da sedam ljudi. Mi ćemo ih pred Gospodinom, u Gibeonu, objesiti na gori Gospodnjoj.«

Kralj obeća: »Dat ću vam ih.«

Ali Meribaala, sina Jonatana, sina Šaulova, poštedje kralj zbog zakletve pred Gospodinom, koja je bila među njima, Davidom i Jonatanom, Šaulovim sinom. I uze kralj oba sina, koje Šaulu rodi Rispa, Ajina kći, Armonija i Meribaala, i pet sinova koje Meraba, Šaulova kći, rodi Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehole. Njih dade Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodinom. Tako sedmorica pogiboše u isto vrijeme. U prvim danima žetve, u početku ječmene žetve, umriješe. Tada uze Rispa, Ajina kći, crnu haljinu i sebi je prostre po stijeni kao postelju od početka žetve, dok ne padne na mrtva tjelesa dažd s neba. Tako spriječi da padaju na njih po danu nebeske ptice, a po noći poljske zvijeri. I kad javiše Davidu što učini Šaulova priležnica Rispa, Ajina kći, dade David donijeti kosti Šaulove i njegova sina Jonatana građanima grada Jabeša u Gileadu. Oni su ih bili potajno uzeli iz Bet Šana, gdje ih objesiše Filistejci, kad Filistejci potukoše Šaula na Gilboi. Otamo on dade donijeti kosti Šaula i njegova sina Jonatana. Uz njih staviše kosti obješenih i pokopaše kosti Šaula i njegova sina Jonatana u grob njegova oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon što učiniše sve kako je kralj bio naredio, smilova se Bog zemlji.

Davidovi ratovi s Filistejcima

I nasta opet rat između Filistejaca i Izraelaca. David ode sa svojim ljudima i borio se je s Filistejcima. I jer je David pritom posustao, mogao ga je uhvatiti Išibenob, koji je bio od roda divova. U njegovu koplju bilo je trista šekela mjedi. Bio je opasan novim mačem. Kad je htio ubiti Davida, dođe Davidu u pomoć Abišaj, Sarvijin sin, i ubi Filistejca. Tada ga zakleše Davidovi ljudi: »Ne smiješ više izlaziti s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljku Izraelovu!« Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejcima. Tada Hušanin Sibkaj ubije Sipaja, koji je bio također od roda divova. Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejcima, ubi Elhanan, sin Jaira iz Betlehema, Golijata iz Gata, kojemu je koplje bilo kao vratilo. I opet nasta rat kod Gata. Tamo je bio jedan čovjek gorostas, koji je imao po šest prstiju na rukama i po šest prstiju na nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio od roda divova. Kad je on pogrdio Izraelce, ubio ga je Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata. Ta su četvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoše od ruke Davidove i njegovih ljudi.