Ez Ezekiel, poglavlje Ezekiel, poglavlje 2
Poslanje Ezekiela za proroka
On mi reče: »Sine čovječji, stani na svoje noge; jer želim s tobom govoriti!« Tada dođe u me duh, kad mi je on govorio, i postavi me na noge; i slušao sam onoga koji je razgovarao sa mnom. On mi reče: »Sine čovječji, ja te šaljem k Izraelovim sinovima, k odmetničkim plemenima, koji se pobuniše protiv mene. Oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do dana današnjega.2,3 Ovo prorokovo poslanstvo sliči na Izaijinu (6) i Jeremijinu (1) službu, koji su također bili poslani nevjernom narodu da mu Gospodin govori preko svojih proroka. To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem. Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin. I poslušaju li ili ne poslušaju – jer su rod uporan – neka ipak znaju da je prorok među njima. A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drač i trnje, i boraviš među škorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod! Navješćuj im moje riječi, poslušali ili ne! Jer su uporni. Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi uporan kao taj uporni rod! Otvori usta i jedi što ti dam!« Tada vidjeh pruženu ruku prema meni i u njoj svitak knjige. On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na stražnjoj strani. Bili su u njemu napisani plač, uzdisaji i jauci.