IzІс IzaijaІсая, poglavljeраздзел IzaijaКніга прарока Ісаі, poglavljeраздзел 24

Strašni sud

Gle, Gospodin ispražnjava zemlju,

pustoši je, nagrđuje njezino lice,

raspršuje njezine stanovnike.(a)24,1 Ovo poglavlje i tri koja slijede predstavljaju apokaliptični sadržaj Izajinih proroštava, pa nije čudo da je i tekst nejasan. Prorok se oslobađa sredine u kojoj se nalazi i prenosi se na kraj stvari. Tako nam opisuje Božju pravdu protiv bezbožnika i Božje milosrđe prema pravednicima. Da bismo taj dio bolje razumjeli, možemo ga podijeliti u 3 dijela. Prvi obuhvaća 24,1-23 i 25,6-12 i 26,1-6. Nakon opisa Božje srdžbe slijedi opis pobjede njegova kraljevstva i njegove velikodušnosti prema spašenima, te njihove radosti. U svemu tome govori se o Gospodinu u trećem licu.

Svećeniku je kao narodu,

gospodaru kao njegovu sluzi,

gospodarici kao njezinoj sluškinji,

prodavaču kao kupcu,

zajmodavcu kao zajmoprimcu,

vjerovniku kao dužniku.

Zemlja će se sasvim isprazniti

i potpuno oplijeniti.

Jer je Gospodin rekao ovu prijetnju.

Zemlja tuguje, vene.

Cijeli svijet gine, vene.

Nebo i zemlja ginu.

Oskvrnjena je zemlja

po svojim stanovnicima;

jer su prekršili zapovijedi, prekoračili zakon,

zavjet staroga doba raskinuli.

Zato prokletstvo proždire na zemlji

i njezini stanovnici ispaštaju.

Zato izgaraju stanovnici zemlje.

Ostaje ih samo malo od smrtnika.

Tuguje vino. Vinova loza izumire.

Uzdišu svi koji su bili veseli.

Prestalo je veselje uz bubnjeve.

Nestalo je graje onih koji se vesele.

Umuknula je vesela citara.

Ne pije se više vino uz pjevanje.

Jako piće gorko je pijancima.

U ruševinama leži pusti grad,

sve su kuće pozatvarane.

Glasna potraga po ulicama za vinom,

nestalo je svako veselje,

iščezla radost u zemlji.

Ostala je u gradu samo pustoš.

Vrata su mu razrušena.

Jer je tako u zemlji

i među narodima,

kao kad se otuku masline sa stabla,

kao kad se paljetkuje poslije berbe.

Oni provaljuju u glasno veselje.

Pjevaju na zapadu o veličanstvu Gospodnjem:

Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka,

na otocima morskim veličajte

ime Gospoda, Boga Izraelova.

Čujemo pjesme s kraja zemlje:

»Slava Pravednome!«

A ja povikah: »Gotov sam! Gotov sam!

Teško meni!

Izdajice izdaju!

Izdaja! Izdajice su izdali!«

Strahota! Jama i mreža

vrebaju na te, stanovniče zemlje!

Tko uteče od strahote, past će u jamu;

tko izađe iz jame, bit će uhvaćen u mrežu.

Jer su bedemi nebeski otvoreni,

tresu se temelji zemlje.

Zemlja se razbija,

zemlja se raspada,

ona se žestoko trese!

Kao pijan čovjek ljulja se zemlja,

trese se kao straćara.

Teško je tišti bezakonje njezino,

pada i više se ne diže.

U onaj će dan pohoditi Gospodin vojsku

gore na visini

i zemaljske kraljeve na zemlji.

Bit će zatvoreni u tamnicu kao sužnji.

Iza ključanice i prijevornice moraju dugo ispaštati.

Zacrvenjet će se mjesec

i zastidjet će se sunce.

Jer će zakraljevati Gospodin nad vojskama

na gori Sionu i u Jeruzalemu.

Pred svojim starješinama on sja u veličanstvu.