Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 62
Propovijed o divoti radosne vijesti
Zbog Siona ne smijem šutjeti,
zbog Jeruzalema ne smijem mirovati,
dok njegovo opravdanje ne iziđe kao svjetlost
i njegovo spasenje kao goruća baklja.
I narodi će vidjeti tvoje opravdanje
i svi kraljevi tvoju slavu,
i prozvat ćeš se novim imenom,
što će ga odrediti Gospodnja usta.
Tada ćeš biti sjajna kruna u Gospodnjoj ruci
i kraljevski zlatni vijenac u ruci svojega Boga.
Ne ćeš se više zvati »ostavljenom«,
niti će se tvoja zemlja zvati »pustinja«,
nego ćeš se zvati »milina moja«
i tvoja zemlja »udata«.
Jer ćeš se svidjeti Gospodinu,
i zemlju će ti on uzeti za zaručnicu.
Jer kao što se mladić zaručuje djevojkom,
tako tebe uzimaju u posjed tvoja djeca.
I kako se zaručnik raduje zaručnici,
tako se tebi raduje tvoj Bog.
»Na tvojim zidovima, Jeruzaleme,
postavio sam stražare;
čitav dan i svu noć ne će oni ušutjeti ni za tren.«
Vi, koji morate spominjati Gospodina, ne šutite!
Ne dajte mu mira
dok ne uspostavi Jeruzalem
i ne učini ga slavom na zemlji!
Zakleo se Gospodin svojom desnicom
i svojom jakom mišicom:
»Ne ću više nikada dati tvoga žita
tvojim neprijateljima za hranu,
i tuđinci ne će više piti tvoga vina,
oko kojega si se trudio.
Ne, tko je žeo zrno, neka ga jede
i pritom neka hvali Gospodina!
I tko je unio vino, neka ga i pije
u mojim svetim trijemovima!«
Prođite, prođite kroz vrata!
Napravite put narodu!
Sagradite, sagradite cestu!
Uklonite s nje kamenje!
Podignite zastavu narodima!
Evo, Gospodin oglašava
do nakraj zemlje:
»Recite sionskoj kćeri:
Evo, tvoj spasitelj dolazi!
Evo, njegova plaća dolazi s njim
i njegovo vraćanje ide pred njim!«
Oni će se zvati »svet narod«,
»Gospodnji otkupljenici«.
A ti ćeš se zvati »traženi«,
»neostavljeni grad«.