Mih Mihej, poglavlje Mihej, poglavlje 1
Sud Božji nad Samarijom i Judom
Gospodnja riječ koja dođe Miheju iz Morešeta u vrijeme Judinih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeruzalemu on je imao ova viđenja:
Čujte, sva plemena!
Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj!
Svemogući Gospodin podiže se na vas s tužbom,
Svemogući iz svoga svetoga dvora.1,2 Bog izlazi iz svog boravišta na Sionu da bi sudio narodima. Za vrijeme njegova prolaza trese se cijela priroda, kao da i ona osjeća Božju srdžbu.
Gle: već ostavlja Gospodin svoje mjesto,
silazi, hodi po zemaljskim visinama.
Pod njim se rastapaju gore,
pucaju doline,
kao vosak pred žeravicom,
kao voda što šumi niz strmen.
To sve zbog Jakovljevih opačina,
zbog grijehâ Izraelove kuće!
Tko je skrivio Jakovljev otpad?
Nije li Samarija?
Tko je skrivio Judine visine?
Nije li Jeruzalem?
»Učinit ću od Samarije
gomilu kamenja na njivi,
rasadnik vinove loze.
Pobacat ću njezino kamenje u dolinu.
Otkrit ću joj temelje.
Svi njezini rezani likovi bit će razbijeni.
Svi njezini bludnički darovi spalit će se u ognju.
Sve ću njezine idole satrti.
Jer se od bludničke plaće to sakupilo,
neka to opet bude bludnička plaća!«
Zbog toga plakat ću i tugovati.
Bos ću hoditi, bez gornje haljine.
Podići ću plač kao čagljevi,
podići ću viku kao nojevi.
Nikad ne zacijeli rana što joj je zadana.
Jest, gnoji se dalje sve do Jude.
Zahvaća ona glavni grad mojega naroda:
Jeruzalem.
Ne javljajte to u Gatu!
Ne plačite u Bekaimu!
U Bet Leafri
valjajte se po prahu!
Otiđite, ljudi od Šafira, s golom sramotom!
Stanovništvo Saanana ne izlazi.
Tugovanje u Beth Haeselu ne da vam
da ostanete tamo.
Za svoje dobro dršću stanovnici u Marotu.
Jer od Gospodina silazi nesreća do vrata Jeruzalema.
Brze konje upregnite u kola,
ljudi od Lakiša!
On je bio početak grijehu sionske kćeri.
Izraelove opačine naučile su se u tebi.
Zato se daje i tebi otpusna knjiga,
Morešet Gate!
Kuće u Akzibu prevarit će
Izraelove knezove.
Baštinika ću ti dovesti, stanovništvo u Mareši!
U Adulam dolazi Izraelovo plemstvo.
Obrij sebi glavu do kože
zbog svoje ljubljene djece!
Učini sebi glavu golom naširoko kao u jastreba!
Jer se ona odvode od tebe.