Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 13
Uhode
Gospodin zapovjedi Mojsiju ovo: »Pošalji ljude da uhode kanaansku zemlju, koju ću dati sinovima Izraelovim! Pošaljite od svakoga plemena po jednoga! Svaki od njih neka bude glavar!« I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz Paranske pustinje. Sve su bili glavari sinova Izraelovih. Ovo su im imena: od Rubenova plemena: Šamua, sin Zakurov, od Šimunova plemena: Šafat, sin Horijev, od Judina plemena: Kaleb, sin Jefuneov, od Jisakarova plemena: Jigal, sin Josipov, od Efrajimova plemena: Hošea, sin Nunov, od Benjaminova plemena: Palti, sin Rafuov, od Zebulunova plemena: Gadiel, sin Sodijev, od Josipova plemena, od Manašejeva plemena: Gadi, sin Susijev, od Danova plemena: Amiel, Sin Gemalijev, od Ašerova plemena: Setur, sin Mikaelov, od Naftalijeva plemena: Nahbi, sin Vofsijev, od Gadova plemena: Geuel, sin Makijev. To su imena ljudi što ih posla Mojsije da uhode zemlju. Tada dade Mojsije Hošeu, sinu Nunovu, ime Jošua.
Kad ih posla Mojsije da uhode kanaansku zemlju, zapovjedi im: »Idite odavle preko Negeba! Onda se popnite na goru. Pogledajte kakva je zemlja i je li narod što prebiva u njoj jak ili slab, malen ili velik; i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta u kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima; i kakva je zemlja, je li masna ili mršava, raste li drveće u njoj ili ne raste! A sad na posao! Donesite sa sobom i nešto roda one zemlje!« Bilo je tada upravo vrijeme prvome grožđu. Tada odoše i uhodiše zemlju od pustinje Sin do Rehoba, na ulazu u Hamat.13,21 Pustinja Sin (sjeverni dio pustinje Paran) ležala je na južnoj granici Kanaana i obuhvaćala je okolicu Kadeš Barnea. – Rehob je grad u posjedu grada Laiša (Dan). Usp. Suci 18,28. Ulaz u Hamat bio je put što je vodio u zemlju Hamat. Hamat je bio na prijelazu iz Palestine u Siriju između Libanona i Antilibanona.
Oni se popeše preko Negeba i dođoše do Hebrona, gdje su živjeli Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soana u Egiptu. Kada stigoše u dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s jednim grozdom, što su ga nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko mogranja i smokava. Ono mjesto prozva se dolina Eškol zbog grozda što su ga tamo bili odrezali sinovi Izraelovi.13,24 Eškol znači grozd. Poslije četrdeset dana vratiše se, nakon što su bili uhodili zemlju.
Odoše kući i dođoše Mojsiju i Aronu i svoj općini sinova Izraelovih u Paransku pustinju, u Kadeš, podniješe izvještaj njima i svoj općini, i pokazaše im plodove zemlje.13,26 Kadeš je na sjeveru Paranske pustinje. A pripovijedali su im ovo: »Odosmo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista teče u njoj mlijeko i med. Evo to su plodovi otamo! Ali narod što boravi u njoj jak je i gradovi su utvrđeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i Anakove sinove. Amalečani prebivaju u pokrajini Negebu: Hetiti, Jebusejci i Amorejci stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.« A da spriječi svaku ljutitu izjavu naroda protiv Mojsija, povika Kaleb: »Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!« Ali ljudi koji su bili išli s njim, izjaviše: »Nikako ne možemo ići protiv tog naroda. Jer je jači od nas.«
Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki. Vidjesmo tamo i divove, Anakove sinove od divovskoga roda. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti.«13,33 Divovi se spominju i u Post 6, 4. Kiklopska gradnja nekih kanaanskih gradova i povijest o Davidu i Golijatu potvrđuju izvještaj uhoda (izvidnica) čiji je grijeh bio u tome što se nisu pouzdali u Gospodina, nego su se prestrašili i odvraćali narod od obećane zemlje.