Ps Psalmi, psalam Psalmi, psalam 39
Tužaljka u bolesti
Upravitelju pjevačkoga zbora. Za Jedutuna.
Psalam. Davidov.
Rekoh: »Čuvat ću svoje putove
od grijehâ svojega jezika;
zauzdavat ću svoja usta
dok je preda mnom zlikovac!«
I tako posve zamukoh, postadoh nijem;
zašutjeh da ne sagriješim; ali uzalud, u meni je rasla bol.
Goruće mi postade srce u grudima,
na tu pomisao razgorio bi se oganj,
tada progovorih svojim jezikom.
Daj mi, Gospode, spoznati moju svrhu
i koja je mjera mojih dana!
Daj mi upoznati kako sam prolazan!
Eto, pedljem si izmjerio dane moje
i vrijeme je moje pred tobom kao ništa.
Svaki čovjek koji postoji samo je dah.
Čovjek prolazi kao sjena, ni za što se ne uzrujava;
sabire, a ne zna kome će dopasti.
A sada, Gospode, što iščekujem?
Samo si ti moje ufanje!
Izbavi me od svih mojih grijeha!
Ne daj me podsmijehu bezumnika!
Ušutio sam i ne otvaram svojih usta
jer ti si to učinio.
Odvrati od mene svoj bič
jer iznemogoh pod silinom tvoje ruke!
Ti popravljaš čovjeka kaznama za krivnje
i kao moljac razdireš njegovo blago.
Doista, svaki je čovjek samo dah!
Čuj, Gospode, moju molitvu!
Čuj moj vapaj!
Ne zatvaraj se mojim suzama!
Jer sam ja tuđinac u tebe,
došljak kao svi moji oci.
Odvrati svoj pogled od mene,
da se radujem prije nego odem i više me ne bude!