PjПесн Pjesma nad pjesmamaПесня песняў, poglavljeраздзел Pjesma nad pjesmamaКніга песні песняў Саламона, poglavljeраздзел 7

Zbor:

Vrati se, vrati, Sulamko!

Vrati se, vrati, da ti se divimo!

Zaručnica:

Čemu se želite diviti na Sulamki,

svrstane tako u dva zbora?

Zbor:

Kako su lijepe tvoje noge

u papučicama,

kćeri plemenita naroda!

Oblik tvojih bokova je kao đerdan oko vrata,

djelo umjetničke ruke.

Krilo ti je slično amfori

u kojoj ne nedostaje miješana vina.

Tijelo ti je kao stog pšenice,

ograđen ljiljanima.

Tvoje su grudi

kao dva laneta blizanca.

Tvoj vrat – toranj od slonove kosti.

Tvoje oči – dva jezera pred batrabimskim vratima.

Tvoj je nos kao libanonski toranj

koji gleda prema Damasku.

Tvoja je glava kao Karmel

i tvoje su kose kao kraljevski grimiz

spleten u pletenice.

Zaručnik:

Kako si krasna, kako čarobna,

kako ljupka, ti, ljubljena moja!

Tvoj je stas kao palma,

a tvoje su grudi kao njezini grozdovi.

Rekoh samom sebi: popet ću se na palmu,

dohvatiti njezine grozdove.

Tad će mi tvoja njedra biti

grozdovi za mene

i dah tvojih usta kao miris jabuke,

tvoja će mi usta biti kao plemenito vino

što mi slatko vlaži grlo

i klizi preko usana i zuba.

Zaručnica:

Ja sam sva za moga dragoga!

Prema meni streme sve njegove čežnje.

Dođi, dragi moj, pođimo van u polja!

Pod ciprovim grmljem lezimo na počinak!

Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde

vidjeti zameće li se već loza,

rastvaraju li se cvjetovi.

Tamo ću ti dati svoju ljubav.

Mandragore već odišu svojim mirisom

i u našim se vrtovima krije

svakovrsno izvrsno voće,

novo i staro,

koje sam za tebe, ljubljeni moj, čuvala.