Zah Zaharija, poglavlje Zaharija, poglavlje 12
Osuda. Gospodnja riječ o Izraelu. Govori Gospodin, koji je razapeo nebo, utemeljio zemlju i stvorio duh čovjeka u njegovoj nutrini:
»Evo, ja ću učiniti Jeruzalem opojnom čašom za sve narode uokolo; a ide se i protiv Jude kad se opsjeda Jeruzalem. U onaj ću dan učiniti Jeruzalem kamenom spoticanja za sve narode. Svi koji ga dižu, satrt će se. Protiv njega sabiru se svi narodi zemlje. U onaj ću dan«, govori Gospodin, »učiniti da svi konji budu plašljivi i njihovi jahači bezumni. Nad Judinom kućom ću bdjeti, a udarit ću sve konje naroda sljepoćom. Tada će Judini knezovi misliti u sebi: Snagu nalaze stanovnici Jeruzalema u Gospodinu nad vojskama, svojemu Bogu.
U onaj ću dan učiniti da Judini knezovi budu kao žeravica u drvlju, kao ognjena zublja u stogu, žderat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje ostati na svom mjestu u Jeruzalemu.« A najprije će Gospodin spasenje dati Judinim šatorima, da se ponos Davidove kuće i ponos jeruzalemskih stanovnika ne digne iznad Jude. U onaj će dan Gospodin zaštititi jeruzalemske stanovnike. Najslabiji među njima bit će u onaj dan kao David, a Davidova kuća kao Bog, kao Gospodnji anđeo pred njima.
U onaj ću dan gledati da uništim svaki narod koji dolazi protiv Jeruzalema. A na Davidovu kuću i na jeruzalemske stanovnike izlit ću duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat će za njim kao što se tuguje za prvorođencem. U onaj će dan biti veliko tugovanje u Jeruzalemu kao tugovanje u Hadad Rimonu u dolini Megidu. Tada će tugovati zemlja, svaka obitelj za se: rod Davidove kuće za se i njihove žene za se, obitelj Natanove kuće za se i njihove žene za se, rod Levijeve kuće za se i njihove žene za se, Šimejeva obitelj za se i njihove žene za se, i sve druge obitelji za se, rod za rod, i njihove žene za se.