Ester (griechisch) 5 - Šarićev prijevod

Dodatak D

Estera pred kraljem

Trećega dana prestane se Estera moliti skine sa sebe haljinu žalosti i odjene svoje sjajno odijelo. Kad se bila sjajno nakitila i zazvala Boga i spasitelja, koji sve vidi, uze sa sobom dvije služavke. Na jednu se naslanjala kao odlična gospođa. Druga je išla za njom i držala joj skute.

Sjala je u svem sjaju svoje ljepote. Lice joj je bilo vedro i ljubezno. Ali je njezino srce bilo tjeskobno. Tako prođe sva vrata i onda stade prema kralju. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, bio je odjeven u svoje sjajno odijelo i sjao je od zlata i dragoga kamenja. Njegov je pogled ulijevao strah. Kad on podiže lice i kroz zažarene oči pokaza svoj unutarnji bijes, pade kraljica u nesvijest, promijeni svoju boju, spusti glavu na služavku, koja je išla pred njom. Bog okrene kraljevo srce u blagost. Zabrinut skoči s prijestolja, uze je u svoj naručaj, dok ona opet dođe k sebi, i progovori joj ljubazno:

»Što imaš, Estero? Ja sam tvoj brat. Budi dobre volje! Ti ne ćeš umrijeti! Što smo zapovjedili, vrijedi samo općenito. Pristupi dakle.«

I on podiže zlatni štap, stavi ga na njezin vrat, poljubi je i reče: »Sad govori sa mnom!«

Ona mu reče: »Ti mi se ukaza, gospodaru, kao Božji anđeo, i moje srce prepade se od straha pred tvojim veličanstvom. Jer ti se divan, gospodaru! Tvoje je lice puno miline.«

Dok je tako govorila, pade opet u nesvijest. Kralj se veoma uplaši, i sve njegove sluge stadoše je tješiti.

Kraj dodatka D

Treći dan odjene Estera svoje kraljevsko odijelo i ode u unutarnji trijem kraljevske palače, prema kraljevu stanu. Kralj je upravo sjedio na svome kraljevskom prijestolju u kraljevskoj palači, prema ulazu. Kad kralj vidje kraljicu Esteru u trijemu, nađe ona milost u njega. Kralj pruži prema njoj zlatno žezlo, što ga je držao u svojoj ruci. Estera pristupi i dotače se vrha žezla.

Tada joj reče kralj: »Što imaš, kraljice Estero? Koja ti ja želja? Ako bi bila i polovina mog kraljevstva, neka ti se da!«

Estera odvrati: »Ako je kralju ugodno, neka dođe kralj s Hamanom danas na gozbu koju sam mu zgotovila!«

Kralj zapovjedi: »Zovnite brže Hamana da se ispuni Esterina želja!« Tako dođoše kralj i Haman na gozbu koju je bila zgotovila Estera.

Kod vina reče kralj Esteri: »Koja ti je molba? Neka ti se da! Koja ti je želja? Ako bi bila i polovina mojega kraljevstva, neka ti se usliši!«

Estera odvrati: »Moja je molba i moja želja: Ako sam našla milost u tvojim očima, kralju, i ako je kralju ugodno da usliši moju molbu i ispuni moju želju, neka onda opet dođe kralj s Hamanom na gozbu, koju ću mu zgotoviti! Sutra ću onda ispuniti kraljevu želju.«

Haman protiv Mordokaja

I tako ode Haman u onaj dan otamo veseo i dobre volje. Ali kad Haman vidje Mordokaja na vratima kraljevske palače, a on ne ustade pred njim niti se makne s mjesta, napuni se Haman gnjevom na Mordokaja. Ali se ipak Haman suzdrži, dok dođe svojoj kući. Tada dozva k sebi svoje prijatelje i svoju ženu Zarešu. Haman im je pripovijedao o svojem velikom bogatstvu, o mnogim svojim sinovima, i kako ga je visoko počastio kralj i podigao ga iznad knezova i kraljevskih slugu. Haman je nastavio: »Štoviše kraljica Estera nikoga osim mene ne pozva s kraljem na gozbu koju je bila zgotovila. I za sutra sam opet s kraljem pozvan od nje. Ali to sve ne vrijedi za me dok god gledam onoga Judejca Mordokaja, kako sjedi na vratima kraljevske palače.« Tada mu rekoše njegova žena Zareša i svi njegovi prijatelji: »Daj načiniti vješala visoka pedeset lakata i sutra rano reci kralju da na njima bude obješen Mordokaj! Tada možeš veselo poći s kraljem na gozbu.« Prijedlog se svidje Hamanu, i on dade napraviti vješala.