Izr Mudre izreke, poglavlje Mudre izreke, poglavlje 18
Snošljivost i svadljivost
Tko se želi rastaviti, pronađe kakvu izliku;
svim sredstvima dovodi do svađe.
Luđaku nije mila razboritost,
nego samo objavljivanje njegovih misli.
Gdje uđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota,
i prezir dođe sa sramotom.
Riječi su kao duboke vode iz usta ponekog čovjeka,
žubor-potok, izvor mudrosti.
Nije pravo zauzimati se za krivca
i onoga koji je pravedan otjerati sa suda.
Usne luđaka potpiru svađu,
i njegova usta viču za batinom.
Luđaku su njegova usta na propast,
i usne su njegove zamka njegovu životu.
Riječi su klevetnika kao poslastica;
one ulaze u nutrinu tijela.
I tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
Ime je Gospodnje tvrda kula;
pravednik uteče u nju i sakriven je.
Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava
i kao visok zid, po njegovu mišljenju.
Pred padom čovjeka ide oholost,
a pred čašću ide poniznost.
Da li tko odgovor prije nego je još pravo čuo,
onda mu se to računa kao ludost i sramota.
Muževno srce podnosi bol,
a slomljeno srce – tko ga može podnositi?
Razumno srce pribavi sebi mudrost;
uho mudroga teži za znanjem.
Darovi otvore čovjeku vrata
i pribave mu pristup velikašima.
U svojoj raspravi prvi ima pravo;
ali tada dođe njegov protivnik i opovrgne ga.
Ždrijeb dokrajči rasprave,
pa odluči i među mogućnicima.
Brat koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada.
Rasprave su kao prijevornica na palači.
Svaki se siti plodom svojih usta;
siti se dohotkom svojih usana.
Smrt i život u vlasti su jezika;
tko ga upotrijebi marljivo, uživat će njegov plod.
Tko je našao dobru ženu, došao je do krasnog nalaza,
i dobio je od Gospodina milost.
Siromah moli proseći,
a bogataš odgovara tvrdo.
Postoje prijatelji koji su na propast;
a poneki je prijatelj privrženiji od brata.