Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 29
Božji sud nad Jeruzalemom
Teško tebi, ognjište Božje, ognjište Božje,
grade u kojem je stajao David!
Dajte godinu na godinu!
Neka se izredaju blagdani!
Jest, pritisnut ću Božje ognjište.
Bit će lelek i jauk.
On će mi postati Božjim ognjištem.
Jest, podići ću tabor oko tebe,
stegnut ću te kao tvrđavu
i protiv tebe nabacati nasip.
Tada će duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti.
Muklo ćeš iz praha ovamo govoriti.
Glas će tvoj sa zemlje zvučati
kao glas duha mrtvih.
Iz praha ćeš samo šaputati.
A rulja tvojih neprijatelja
bit će kao sitan prah,
i mnoštvo nasilnika
kao pljeva što se rasprši.
I najednom, iznenada, dogodi se:
Od Gospodina nad vojskama
doći će pohod na tebe
gromom i trešnjom i velikom bukom,
burom i vihorom, i plamenom što proždire.
Kao san, kao noćno viđenje
bit će rulja svih naroda
koji vojuju protiv Božjega ognjišta,
i svi koji udaraju na nj
i na njegove gorske utvrde,
i koji ga pritišću.
Bit će kao kad gladan sanja da jede,
a tad se probudi, a glad se ipak nije utišala;
kao kad žedan sanja da pije,
a tad se probudi i još je iznemogao i žedan:
tako će biti rulji svih naroda
koji vojuju protiv gore Siona.
Pokažite se samo zapanjenima!
Zapanjeni morate postati!
Pokažite se samo slijepima!
Slijepi morate postati!
Pijani su, ali ne od vina.
Posrću, ali ne od silovita pića.
Jer je izlio Gospodin na vas
duh najdubljega sna.
Vaše oči, proroke, zatvorio je.
Vaše glave, vidioce, zastro je.
Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadržaj zapečaćene knjige. Dadne li se nekomu koji može čitati, i kaže li se: »Čitaj to!«, on odgovori: »Ne mogu, jer je zapečaćena.« A pruži li se knjiga nekomu koji ne zna čitati i kaže li se: »Čitaj to!«, on odvrati: »Ne mogu čitati.«
Ovako govori Svemogući:
»Budući da mi se ovaj narod približava
samo svojim ustima
i poštuje me samo svojima usnama,
a srce mu je daleko od mene,
i njegov strah od mene
samo je naučena ljudska zapovijed,
ja ću i nadalje
čudesno postupati s ovim narodom,
čudesno i divno.
Mudrost njegovih mudrih osramotit će se,
i razumnost njegovih razumnih morat će se skriti.«
Teško onima koji hoće
svoj naum duboko sakriti od Gospodina,
koji čine svoje djelo u mraku i govore:
»Tko nas može vidjeti? Tko nas poznati?«29,15 Od ovog retka pa do konca 32. poglavlja prorok u nekoliko svojih govora dokazuje da je uzaludna nada nekih Izraelaca u pomoć Egipta s obzirom na asirsku opasnost. Ali prorok ujedno govori o dobrim obećanjima što su dana onima koji se uzdaju u Gospodina (29,5-8,17-24; 30,18-29; 32,15-20). Ipak se čini da je tekst pokvaren, jer je vrlo teško logički povezati ova poglavlja.
Oh, naopakosti vaša!
Zar da bi glina protiv lončara mogla reći,
i djelo svojemu tvorcu moglo kazati:
»Nije me on načinio«,
i zar da lonac govori lončaru:
»On me ne poznaje?«
Ne će li se još doskora Libanon
pretvoriti u vrt,
i vrt će vrijediti kao šuma?
U onaj će dan gluhi čuti pisane riječi,
oči slijepih vidjet će iz tame i mraka.
I siromasi će se beskrajno radovati u Gospodinu,
i najmanji između ljudi
veselit će se zbog Izraelova Sveca.
Jer nema nasilnika,
nestalo je podrugivanja.
Istrijebljeni su svi koji misle na zloću,
svi koji svojim riječima okrivljuju druge ljude
i onome koji govori pravdu na vratima,
stavljaju zamke,
i onoga koji je u pravu,
obaraju lažju.
Zato govori Gospodin, koji je otkupio Abrahama, ovako o Jakovljevoj kući: »Ne će se više Jakov posramiti i ne će mu više lice problijedjeti.
Jer kad njegova djeca vide
u njegovoj sredini djelo mojih ruku,
držat će svetim moje ime,
za svetoga će prepoznati Jakovljeva Sveca
i bojat će se Izraelova Boga.
Koji su opakoga srca, doći će k razboritosti,
i uporni će primiti nauk.«