Bar Baruh, poglavlje Baruh, poglavlje 3

Molitva za oslobođenje iz ropstva

Svemogući Gospodine, Bože Izraelov! Nevoljna duša, rastužen duh viče k tebi. Čuj, Gospodine, imaj milosrđe! Jer smo zgriješili protiv tebe. Ti vladaš vječno, i zar bismo trebali biti zauvijek izgubljeni? Svemogući Gospodine, Bože Izraelov! Usliši ipak molitvu onih u Izraelu koji su već blizu smrti, i sinova onih koji su zgriješili protiv tebe, koji nisu poslušali tvojega – svojega Boga – glasa, i za kojima ja zato slijedila nesreća za nesrećom! Ne spominji se opačina naših otaca, nego se spomeni u ovo vrijeme svoje jake mišice i imena! Zato što si ti Gospodin, naš Bog, mi ćemo te slaviti, Gospodine! Jer si zato stavio u naše srce strah od sebe i doveo nas do toga da zazivamo tvoje ime. Slavit ćemo te u zemlji svog progonstva, jer se naše srce odvratilo od sve nepravde naših otaca, koji su griješili protiv tebe. Ali evo, još danas živimo u progonstvu, kamo si nas razasuo kao predmet poruge i kletve, i za kaznu zbog svih grijeha i opačina naših otaca, koji su se odmetnuli od Gospodina, našega Boga.

Čuj, Izraele, zapovijedi života! Pripazite da dobijete razboritost! Kako to, Izraele, da boraviš u neprijateljskoj zemlji, da gineš na tuđoj zemlji? Jesi li postao nečist s mrtvacima, da te broje među one što su pali u jamu? Ostavio si izvor mudrosti. Da si hodio Božjim putem, mogao si uvijek prebivati u miru. A sada nauči gdje je mudrost, gdje je snaga i gdje razboritost, da ujedno upoznaš gdje je duljina života i sreća života, gdje su sjajne oči i mir. Ali tko je našao mjesto mudrosti? Tko je prodro do njezina blaga? Gdje su oni, gospodari naroda, krotitelji životinja na zemlji, koji su se igrali s pticama, koji su gomilali srebro i zlato, u što se ljudi uzdaju? Oni su bez kraja množili svoj posjed.

Gdje su oni, kovači srebra, što se trude da stvore djela nenadmašiva? Iščeznuli su, otišli su u dubinu, i drugi su stupili na njihovo mjesto. Mlađi su ugledali svjetlo i nastanili se na zemlji. Ali nisu spoznali puta k mudrosti. Nisu shvatili njene staze. Ni njihova djeca nisu je postigla, daleko su ostala od puta k njoj.

U Kanaanu nije se ništa o njoj čulo. Nije se vidjela u Temanu. Hagarini sinovi, koji prolaze zemljom istražujući mudrost, trgovci iz Midjana i Teme, pjesnici priča, istraživači razboritosti – ne spoznaše puta k mudrosti, niti su čuli za njezine staze. O Izraele, kako je ipak velika Božja kuća, kako je prostrano mjesto njegova vlasništva! Tako veliko i beskrajno, tako visoko i neizmjerno! U njemu su bili divovi, vrlo glasoviti, što su živjeli u davnini, visoki rastom i vješti ratu. Nije njih Bog sebi izabrao, nije im pokazao put k mudrosti. I oni su propali, jer nisu imali razboritosti. Izginuli su u svojoj ludosti.

Tko je uzišao na nebo da je donese? Tko ju je donio iz oblakâ? Tko se prevezao preko mora i našao je? Tko ju je nabavio za čisto zlato? Nema ga koji bi znao put k njoj. Nitko ne zna za njezine staze. Samo je poznaje on, Sveznajući. On je istražuje svojom razboritošću, on, koji je stvorio zemlju zauvijek, koji ju je napunio živim bićima. On, koji posije munju i ona odleti; koji je zovne i ona dršćući posluša. Veselo sjaju zvijezde na svojim postajama. On ih zovne, one reknu: »Evo nas!« Radosno sjaju pred onim koji ih je stvorio.

To je naš Bog! Uz njega ne vrijedi drugi. On je istražio sve putove mudrosti, predao ju je Jakovu, svojemu sluzi i Izraelu, svojemu ljubimcu. Potom se je objavila na zemlji i bila je među ljudima.