Bar Baruh, poglavlje Baruh, poglavlje 4

Izraelova obnova

Ona je knjiga Božjih zapovijedi, zakon što stoji zauvijek. Tko ga se čvrsto drži, postigne život. Tko ga ostavi, upadne u smrt. Zato se obrati, Jakove! Prihvati je! Hodi u sjaju njezina svjetla! Ne predaji svoje slave nikom drugom, ni svog dostojanstva stranomu narodu! Spasenje nama, Izraele! Jer nam je poznato što se Bogu sviđa.

Ohrabri se, narode moj, kojemu je časno ime »Izrael«! Prodani ste, doduše, neznabošcima, ali ne na uništenje. Zato što ste razgnjevili Boga, predani ste neprijateljima, jer ste izazvali gnjev svojega stvoritelja kad ste žrtvovali hudobama, a ne Bogu. Zaboravili ste onoga koji vam je dao život, vječnoga Boga. Rastužili ste i Jeruzalem koji vas je odgojio. Jer je on vidio gdje od Boga dolazi gnjev na vas, i ovako je govorio:

»Čujte, susjedi Siona! Veliku je žalost meni Bog dosudio. Jer sam vidio progonstvo svojih sinova i kćeri što ga je Vječni donio na njih. S radošću sam ih bio odgojio. S plačem i žalošću pustio sam ih da odu. Nitko neka se ne raduje nada mnom, koji sam postao udovica, ostavljen od mnogih! Postao sam osamljen zbog grijehâ svoje djece, jer su se odmetnula od Božjega zakona, nisu marila za njegove zapovijedi, nisu išla putovima Božjih zapovijedi, nisu koračala stazom stege po njegovu propisu.

Dođite, susjedi Siona! Spomenite se progonstva mojih sinova i kćeri, što ga je Vječni donio na njih! Jer je on doveo iz velike udaljenosti narod protiv njih, narod drzak, s tuđim jezikom, koji nije imao strahopoštovanja prema starcima, nije imao milosrđa s djecom. Odveo je udovici ljubimce. Oteo je osamljenoj kćeri. A ja, kako da vam pomognem? Jer samo on, koji je doveo nesreću, može vas izbaviti iz ruku vaših neprijatelja. Odite, djeco, odite! Jer ja moram biti ostavljen, osamljen. Odjeću mira skinuo sam sa sebe, obukao sam pokorničku haljinu svojih vapaja. Sve dane zazivat ću Vječnoga.

Ohrabrite se, djeco! Zazivajte Boga! On će vas izbaviti iz vlasti, iz ruku neprijateljâ. Jer ja se uzdam u Boga za vaše spasenje. Od Svetoga mi dolazi radost zbog milosrđa što će vam doskora biti od Vječnoga, vašega spasitelja. Jer s plačem i žalošću puštam vas da odete, ali na radost Bog će vas meni opet darovati, na veselje za vječna vremena. Jer kao što su sada susjedi Siona vidjeli vaše odvođenje, tako će gledati doskora vaše izbavljenje od Boga, koje će vam doći s velikim ponosom, s vječnim sjajem.

Djeco, strpljivo podnosite gnjev što dođe od Boga na vas! Tebe je progonio neprijatelj; ali ćeš zakratko gledati njegovu propast i stavit ćeš mu nogu na šiju. Nježna moja dječica morala su putovati po hrapavim stazama. Odvukli su ih kao stado, ugrabljeno od neprijatelja. Hrabri budite, djeco! Zazivajte Boga! Jer koji je to pustio na vas, on će vas se spomenuti. Kako je vaše srce bilo sklono da zaluta od Boga, tako pokažite deseterostruku revnost, da ga opet nađete! Jer on, koji je doveo na vas nesreću, darovat će vam vječnu radost vašim spasenjem.«

Budi hrabar, Jeruzaleme! Koji ti je dao ime, utješit će te. Teško onima koji su ti činili zlo, radovali se zbog tvojega pada! Teško gradovima kojima su služila tvoja djeca! Teško i njemu, koji je odveo tvoju djecu! Jer kako se radovao nad tvojim padom i veselio se tvojoj propasti tako će se žalostiti nad svojim opustošenjem. Uzet ću mu radost na mnoštvu njegova naroda i pretvorit ću mu ponos u žalost. Jer će na nj doći oganj od Vječnoga kroz mnoge dane, i hudobe će stanovati dugo u njemu.

Gledaj na istok, Jeruzaleme! Vidi radost što ti dolazi od Boga! Evo, dolaze tvoja djeca, koju si morao pustiti da odu. Dolaze od istoka do zapada sabrani na zapovijed Svetoga, i raduju se Božjoj slavi.