Heb Hebrejima, poglavlje Poslanica Hebrejima, poglavlje 5
Svaki veliki svećenik odabire se između ljudi i za ljude se postavlja na službu Bogu, da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može biti blag prema onima koji ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut slabosti. Zato je dužan prinositi žrtve: kako za grijehe naroda tako i za sebe. I nitko sam sebi ne prisvaja te časti, nego onaj koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
Tako i Krist ne prisvoji sam slavnu službu velikog svećenika, nego mu je dade onaj koji mu reče:
»Ti si moj Sin,
ja te danas rodih.«
Kao što i na drugom mjestu govori:
»Ti si svećenik dovijeka
po Melkisedekovu redu.«
On je u vrijeme svoga tjelesnog života s velikom vikom i suzama prinosio prošnje i vapaje Onome koji ga je mogao izbaviti od smrti. I bio je uslišen za svoju smjernost.5,7-8 Pisac ovdje podsjeća na evanđosku građu o Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu pred uhićenje te o molitvi s križa, prema Mk 14,32-42; 15,34. Iako je bio Sin, naučio se je poslušnosti po muci. Postigavši savršenstvo, postade svima koji ga slušaju uzrokom vječnoga spasenja, proglašen od Boga velikim svećenikom po Melkisedekovu redu.
Zrelost u duhovnom životu
O tome bismo mogli mnogo govoriti, što je teško protumačiti, jer ste postali mlitavi u slušanju. Doista, iako biste morali biti učitelji po godinama, vi opet trebate pouku o početnom poznavanju Božje riječi. Trebate mlijeko, a ne jaku hranu. Tko god se naime hrani mlijekom, ne razumije izlaganje o pravdi, jer je dijete. A za zrele je tvrda hrana, za one koji su praksom izvježbali svoje sposobnosti pa razlikuju dobro od zla.