Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 22
Kazneni sud nad Jeruzalemom
Osuda nad dolinom gledanja. Što ti je te je sav tvoj narod uzašao na krovove,22,1 Ovo proroštvo govori o provali Asiraca u doba Ezekije (usp. 2 Kr 20,20; 2 Ljet 32,2 i dalje). Ovo se odnosi na retke od 1 do 14.
grade koji vičeš i bučiš, grade veseli?
Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem,
nisu pali u ratu.
Svi su tvoji knezovi pobjegli,
ali su pohvatani bez hitaca s luka.
Svi su tvoji ratnici pohvatani,
a bježali su daleko.
Zato velim: »Prođite me se;
ja moram gorko plakati!
Ne trudite se da me tješite
poradi uništenja mojega naroda!«
Dan zabune, potiranja, pomutnje
dolazi od svemogućega Gospodina nad vojskama
nad dolinu gledanja.
Potkopavaju se zidovi i ori se vika protiv gore.
Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima,
i Kir je otkrio štit.
Krasne tvoje doline bile su pune kola.
Na gradskim vratima namjestili se konjanici.
Tako je On oduzeo Judin oslonac.
A ovaj je u ono vrijeme gledao
na oružje u šumskoj kući.
Vidjeli ste da je mnogo proloma na Davidovu gradu
i sabrali ste vodu donjega jezera.
Razgledali ste kuće Jeruzalema
i porušili ste kuće da utvrdite zid.
Načinili ste jaz između dva zida
za vodu staroga jezera.
Ali niste pogledali na onoga koji je to tako uredio,
i niste se obazirali na onoga koji je to odavna zaključio.
Svemogući Gospodin nad vojskama
pozvao vas je u onaj dan
da plačete i tugujete,
da ostrižete kose, da nosite žalobne haljine.
Ali eto: radost i veselje
ubijaju goveda i kolju ovce,
jedu meso i piju vino:
»Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!«
Zato mi se Gospodin opet i opet javio:
»Zaista, ne će vam se oprostiti ovo bezakonje,
dok ne umrete«,
veli svemogući Gospodin nad vojskama.
Ovako veli svemogući Gospodin nad vojskama:
»Ustani, idi k onome dvoraninu,
k Šibni, upravitelju dvora:22,15 Ovaj se dio odnosi na dvoranina Šibnu, koji će pasti u nemilost i na čije će mjesto doći Elijakim. Lijep primjer Izaijine lakoće izraza.
Što ti imaš ovdje i koga ti imaš ovdje, te si isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu? Evo, čovječe, Gospodin će te saviti, smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u daleku i prostranu zemlju. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći tvoja sjajna kola, sramoto dvora svojega gospodara! Otjerat ću te iz tvoje službe i svrgnuti s tvojega mjesta.«
U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, Hilkijina sina. Njega ću odjenuti u tvoju službenu haljinu, opasat ću ga tvojom tkanicom. Njemu predajem tvoju vlast. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i Judinoj kući. Davidov ključ stavljam na njegova pleća da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori. Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću svojega oca. O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće njegova oca, mladica i ogranci, sve malo posuđe: od zdjelica do svakojakih vrčeva. »U onaj dan« – veli Gospodin nad vojskama – »pomaknut će se kolac koji se uglavio na tvrdu mjestu. Izbit će se i past će. I teret što je visio na njemu propast će.« Jer je Gospodin rekao.