IzrPro Mudre izrekePríslovia, poglavljekapitola Mudre izrekeKniha prísloví, poglavljekapitola 19

Pobožno siromaštvo, lažno svjedočanstvo, lijenost i podsmijeh

Siromah, koji hodi u nedužnosti, bolji je

nego ijedan koji govori naopako i ludo.

Siromašno znanje od zla je,

a tko je prebrz, posrne sigurno.

Vlastita ludost razara čovjekove naume,

a ipak se njegovo srce gnjevi na Gospodina.

Bogatstvo pribavlja uvijek više prijatelja,

a siromaha ostavlja njegov prijatelj.

Lažan svjedok ne izlazi bez kazne;

tko govori laž, ne izmakne sudu.

Mnogi traže milost odličnika,

i svatko je odan darežljivu čovjeku.

Siromaha mrze sva njegova braća;

koliko se više udaljuju od njega njegovi prijatelji!

Žudi za riječima koje ne znače ništa.

Tko pribavi razboritost, ljubi svoj život;

tko sačuva razum, nalazi sreću.

Lažni svjedok ne izlazi bez kazne;

tko govori laž, propada.

Dobro življenje ne pristaje luđaku,

još manje sluzi da vlada knezovima.

Strpljivim čovjeka čini razboritost;

čast mu je mimoići krivnje.

Srdžba je kraljeva kao rika lava;

a milost je njegova kao rosa na bilje.

Lud je sin nesreća svome ocu;

svađe žene su kao neprestano prokišnjavanje.

Kuća i imanje baštine se od djedova,

a od Gospodina dolazi razumna žena.

Lijenost upada u dubok san,

i čovjek koji nije marljiv, mora gladovati.

Tko drži zapovijedi, čuva svoj život;

tko ne pazi na svoje, ide u propast.

Tko se smiluje siromahu, posuđuje Gospodinu,

i platit će mu za njegovo dobročinstvo.

Izgrdi svojega sina, jer još ima nade,

ali neka ti ne padne na um da ga usmrtiš.

Tko je zajedljiv, taj to mora okajati;

jer ako ga poštediš, činiš samo još gore.

Poslušaj savjet i primi ukor,

da poslije budeš mudar!

U čovjekovu srcu ima mnogo nauma,

ali će uspjeti samo Božja odluka.

Čovjek je radostan kad čini dobro;

a bolje je biti siromašan nego prijevaran.

Strah Gospodnji vodi k životu;

u koga je on, toga ne posjećuje nesreća.

Kad lijenčina umoči svoju ruku u zdjelu,

ne prinosi je više svojim ustima.

Udari li se podsmjehivač, ludi će se opametiti;

izgrdi li se razuman, on prima razboritost.

Tko zlostavlja oca i progoni majku,

taj sin radi ružno i sramotno.

Nemoj, sine moj, slušati nauke

koji odvode od riječi razumnih!

Nevaljali se svjedok podsmjehuje pravdi,

i usta bezbožnika rigaju nepravdu.

Za podsmjehivače su gotovi kazneni sudovi,

i udarci za luđakova leđa.