Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 31
Božji sud nad prijateljima Egipćana
Teško onima koji su išli u Egipat
da dobiju pomoć
i da se oslone na ratne konje!
Uzdali su se u mnoštvo bojnih kola,
u silno mnoštvo konja.
A nisu gledali na Izraelova Sveca
i nisu ništa pitali za Gospodina.
Ali je i on bio mudar i navukao je nesreću.
Nije povukao svojih prijetnja,
nego je ustao na kuću zlikovaca
i na pomoć zločincima.
Jest, Egipćani su ljudi, a ne Bog.
Konji su njihovi meso, a ne duh.
Mahne li Gospodin rukom,
posrnut će zaštitnik
i srušit će se štićenik.
Svi će zajedno biti uništeni.
Jer ovako mi reče Gospodin:
»Kao što lav, lavić, reži nad plijenom –
svu četu pastira podigli su na nj,
ali se on ne plaši njihove vike,
niti se pokorava na njihovu buku –
tako Gospodin nad vojskama
silazi u boj na goru Sion i njegovu uzvisinu.
Kao ptice krilima, Gospodin će nad vojskama
zaštititi Jeruzalem i zakloniti,
izbaviti i osloboditi.
Vratite se k onome
od kojega su tako duboko otpali Izraelovi sinovi!
Jer će u onaj dan svaki odbaciti
svoje srebrne i zlatne idole,
što vam ih vaše ruke načiniše na grijeh.
I Asur ne će pasti od mača kojeg čovjeka.
Ne će ga umoriti mač nekoga na zemlji.
I ako pobjegne od mača,
mladići će njegovi postati sluge, robovi.
Kralj će njegov propasti od straha,
knezovi će njegovi ostaviti zastavu.«
Veli Gospodin, koji ima ognjište u Sionu
i peć u Jeruzalemu.